Ovih deset izvanrednih tinejdžera riskiralo je svoje živote u borbi protiv nacističke ideologije, kako bi spasili progonjene.
10. Jack Lucas
14-godišnji Jack Lucas bio je odluzčan u namjeri da ide u rat. Lagao je o svojim godinama i krivotvorio potpis svoje majke na dokumentima za prijavu. Lucas je uspio ući u Mornaricu. Ipak, vojnicima nije trebalo dugo da shvate da je Lucas puno mlađi nego što se predstavljao. Prijetili su da će ga poslati kući, no on im je rekao da će se u tom slučaju ponovno prijaviti za vojsku. Marinci su mu zatim dali siguran posao: vožnja transportnog kamiona na Havajima.
Prošle su tri godine a Lucas još uvijek nije bio vidio pravu borbu. Strahovao je da se to ni neće dogoditi pa se uskoro ukrcao na brod prema Iwo Jimi. Tamo se uskoro borio protiv japanskih vojnika. Pogodile su ga dvije granate. Jedva je preživio eksploziju. Bilo mu je potrebno čak 26 operacija, no čak i nakon njih, u njegovom je tijelu ostalo još 200 komadića šrapnela. Tada je otpušten iz mornarice i dodjeljena mu je medalja časti.
9. Zinaida Martynovna Portnova
Zinaida Portnova imala je 15 godina kad je njemačka vojska napala Bjelorusiju. Njezina se baka posvađala s jednim od vojnika i on ju je udario. Taj je incident ostavio dubokog traga na Zinaidu i od tada je jako mrzila naciste. Učlanila se u pokret otpora. Počela je širiti sovjetsku propagandu, sakupljati oružje za sovjetske trupe i javljati im o kretanjima njemačkih trupa. U godinu je dana naučila kako koristiti oružje i eksplozive. Pomogla je u raznošenju nekoliko zgrada. U tim je eksplozijama poginulo više od 100 Nijemaca.
Kad je radila kao pomoćnica u kuhinji, otrovala je hranu namjenjenu njemačkim trupama. Odmah je postala sumnjiva. Rekla je da je nevina i sama pojela otrovanu hranu. Kad joj nije pozlilo, pustili su uju. Ipak, na putu kući se jako razboljela, a kad se nije vratila na posao, Nijemci su shvatili da je ipak ona bila ta koja ih je otrovala. Pokrenuli su veliku potragu.
Nakon nekog su je vremena uhvatili, a tijekom ispitivanja je uspjela ukrasti pištolj jednom nacističkom vojniku i upucala je njega i još dvojicu vojnika. Iako je pokušala pobjeći, uhvatili su ju, mučili i na kraju pogubili. Imala je 17 godina.
8. Stefania Podgorska
16-godišnja Stefania Podgorska radila je za jednu židovsku obitelj nakon što joj je otac umro. Zbližila se s obitelji Diamant i uselila se kod njih. Nažalost, uskoro je Hitler izvršio invaziju na Poljsku. Podgorska se vratila u svoj obiteljski dom nakon što su joj majka i brat poslani u radne kampove. Morala se brinuti za šestogodišnju sestru. Bile su siromašne i kako bi se prehranile, prodavale su odjeću.
Ipak, kad je Podgorska saznala da će ljudi u getu umrijeti, znala je da im mora nekako pomoći. Ponudila je smještaj nekolicini Židova, uključujući i Maxa Diamanta, sina njezinih bivših poslodavaca. Ubrzo je kod sebe smjestila 13 Židova.
Zaposlila se u jednoj tvornici, a tom je plaćom plaćala najam u većoj kući. No i dalje je bilo iznimno teško uzdržavati 15 ljudi. Kako bi još zaradila, počela je plesti pulovere i prodavati ih za novac i hranu, a često ju je morala kupovati na crnom tržištu. Živjela je u stalnom strahu da će netko doznati za njezinu tajnu pa je prestala razgovarati sa svima osim s ljudima u njezinoj kući.
Njemački su vojnici upali u njezinu kuću i rekli joj da ju mora napustiti u roku od dva sata. Ona je to odbila. Znala je da, ako ode, svih 13 Židova u njezinoj kući će umrijeti. Srećom, njemački se vojnici nikad nisu vratili. Osam mjeseci kasnije, došla je sovjetska vojska i oslobodila njezin grad. Svi tamošnji Židovi su nakon dvije i pol godine skrivanja tada bili slobodni. Max Diamant je zaprosio Stefaniu Podgorsku, a nakon vjenčanja su se preselili u Sjedinjene Američke Države.
7. Simone Segouin
18-godišnja Simone Segouin odlučila je pomoći Francuskoj u borbi protiv njemačke vojske. Pridružila se francuskom pokretu otpora i počela ometati naciste gdje god je mogla. Njezina je prva misija bila ukrasti bicikl od jednog njemačkog vojnika. U tome je uspjela. Bicikl je prefarbala i zatim ga koristila u prenošenju poruka.
Uskoro si je zadala nešto teže misije. Jedan ju je poručnik zamolio da mu pomogne raznijeti jedan most. Dao joj je pištolj i naredio da čuva područje od Nijemaca. Nije trebala pucati, no poručnik se divio njezinoj hrabrosti pa joj je zadavao i teže zadaće. Uskoro se pridružila drugim članovima pokreta otpora, a pred kraj rata postala je vojnikinja. Borila se u bitci za oslobođenje svog rodnog grada i pomogla u zarobljivanju 25 nacističkih vojnika. U maršu na Pariz se pridružila francuskim trupama i pomogla u oslobođenju glavnog grada. Nakon toga je postala poručnica, a dodjeljena joj je i nagrada za junaštvo.
6. Bernard Bouveret
Bernard Bouveret je imao 16 godina kad se pridružio Švicarskoj tajnoj službi. U početku je samo prenosio pisma i informirao o kretanju njemačkih vojnika, a uskoro je postao krijumčar. On i 14 drugih prenosili su granate, barut ali i ljude u Švicarsku, na sigurno.
Bio je to opasan posao kojeg je morao obavljati tijekom noći. Ipak, zabrana je postojala između 23 sata i 5 sati ujutro. Njemački bi vojnici pucali u bilo koga tko bi prolazio u to vrijeme. Tako je tijekom misije ubijen i jedan od Bouveretovih prijatelja.
On je ipak nastavio prevoziti bjegunce preko švicarske granice, gdje su ih primale obitelji koje su im pomogle da se probiju dublje u Švicarsku. Tamo su bili smješteni u kampovima. Bouveret i njegovi prijatelji tako su spasili stotine ljudi.
Nažalost, Nijemci su ga ulovili 1943. Poslali su ga u koncentracijski logor Dachau, gdje je ostao sve dok ga saveznici nisu oslobodili 1945.
5. Charlotte Sorkine
Charlotte Sorkine je sa 17 godina bila najmlađa članica u pokretu otpora kojem se pridružila. Pomogla je u izradi tisuća lažnih dokumenata za one koji su bježali od nacista. Pomogla je i svom ocu u u bijegu iz zemlje. Ona je pak odlučila ostati. Htjela je učiniti sve u svojoj moći da pomogne u borbi protiv njemačkih vojnika.
Nakon što je Marianne Cohn bila uhićena, nacisti su ju mučili i ubili, a zatim je Sokine preuzela njezine dužnosti. Pomogla je u prevoženju nekoliko desetaka djece u Švicarsku, na sigurno. Nastavila je s izradom lažnih dokumenata. Brojni članovi njezinog pokreta otpora su uhićeni, a ona se kasnije priključila drugim skupinama. Prikupljala je i prevozila oružje, postavljala eksplozive na mjesta na kojima su se sastajali njemački vojnici i aktivno sudjelovala u oslobođenju Pariza.
Nakon rata su joj dodjeljene mnoge nagrade za njezina djela.
4. Sonia Butt
17-godišnja Sonia Butt pridružila se ženskim zračnim snagama istog dana kad je to zakonski mogla učiniti. U dvije je godine privukla pažnju dužnosnika koji su tražili potencijalne špijunke.
Padobranom se spustila u sjevernu Francusku. Tamo se trebala infiltrirati između savezničkih trupa i franuskog pokreta otpora, no bila je zadužena i za pronalazak novih informacija. Trebala je večerati s njemačkim vojnicima i s njima očijukati kako bi dobila informacije.
Njezina su specijalnost bili eksplozivi pa je to znanje koristila kako bi raznijela mostove i njemačke konvoje. Kasnije je i sama počela trenirati nove članove pokreta otpora i učiti ih o oružju i eksplozivima.
Njezin je posao skrivao brojne opasnosti. Na putu do mjesta na koje je dostavljala jednu poruku, presreli su je Nijemci. Srušili su je s bicikla i ispitivali. Vojnici su je tukli, a zatim i silovali. Ostavili su je da krvari na tlu, a ona se sklonila u obližnju staju. Idućeg je dana dostavila informaciju koju je trebala dostaviti i vratila se. Nakon rata su joj dodijeljene mnoge nagrade za njezina djela, a udala se za kolegu agenta s kojim se kasnije odselila u Kanadu.
3. Masha Bruskina
Ova je 17-godišnjakinja bila članica pokreta otpora u Minsku. Volontirala je u bolnici koja se brinula za ozlijeđene vojnike iz Crvene vojske. Bruskina je činila i više od brige za ranjenike. POmagala je vojnicima u bijegu tako što im je donijela civilnu odjeću i dokumente s lažnim identitetom.
Jedan od njezinih pacijenata prijavio ju je Nijemcima. Bruskina je uhvaćena i nekoliko dana mučena, no nije odala imena članova njezine skupine. Osuđena je na javno vješanje.
Morala je paradirati ulicama do mjesta na kojem je bilo planirano vješanje, no mirno je koračala u smrt. Kad su ju postavili na stolac, okrenula je okupljenima leđa. To je razljutilo njezine egzekutore jer su htjeli da stoji licem prema publici. Pokušali su ju prisiliti na to da se okrene, ali nisu u tome uspjeli. Njezino je tijelo tamo visjelo tri dana. Tek su tada Nijemci dozvolili pokop.
2. Truus Oversteegen
Cijela obitelj Truus Oversteegen izražavala je veliko neslaganje s nacističkom ideologijom. Zato su pomagali Židovima i političkim izbjeglicama prijeći granicu između Njemačke i Nizozemske. 16-godišnja Truus htjela je učiniti i više od toga. Kad ju je član nizozemskog pokreta otpora pitao želi li im se pridružiti, odmah je prihvatila tu priliku. Počela je s jednostavnim misijama kao što je distribucija ilegalnih novina, dijeljenje letaka i dostavljanje pomoći izbjeglicama. No kasnije je preuzela ozbiljnije zadaće. Ušla je u koncentracijske kampove s lažnim dokumentima i iz njih izvodila djecu. Ona i njezini kolege tada su pronalazili siguran smještaj za tu djecu.
Tražili su da se pridruži i vojnom otporu. Pristala je. Prošla je vojni trening i naučili su ju kako pucati. Njezin je prvi posao bilo očijukanje s njemačkim vojnicima i odvlačenje tih muškaraca u šumu, gdje su ih ubijali članovi pokreta otpora. Njezina su djela razljutila Nijemce, koji su ponudili više od 150 tisuća dolara za njezinu glavu, no nikad ju nisu uspjeli uhvatiti.
1. Adolfo Kaminsky
Adolfo Kaminsky s 13 je godina napustio školu kako bi radio i pomogao obitelji. Rdaio je u farbaonici odjeće, gdje je satima učio kako uklanjati mrlje s tkanine. Tamo je počela njegova ljubav prema kemiji. Počeo je čitati knjige o kemiji i sam provoditi pokuse kod kuće. Vikendima je radio u mljekari.
Nacisti su napali njegovu zemlju kad mu je bilo 16 godina. Njegova je obitelj za dlaku izbjegla odlazak u koncentracijski logor.
Otac ga je poslao po lažne dokumente kod jedne židovske skupine koja je pružala otpor. Kad je stigao, rekli su mu da se muče s dokumentima jer nisu mogli ukloniti plavu boju s dokumenata.Zbog svog je radnog iskustva znap što treba učiniti. Kad je njegov savjet upalio, ponudili su mu da im se pridruži u otporu. Do svog je 19. rođendana spasio živote tisuća ljudi izradom lažnih dokumenata: osobne karte na kojima nije pisalo da je netko Židov, strane putovnice i karte za vlak. Nikad za svoj rad nije uzeo niti centa. Samo je htio pomoći. Nastavio je to činiti i nakon Drugog svjetskog rata. Pomagao je ljudima širom svijeta kojima je to trebalo.
