Savezničke snage predvođene američkom vojskom 2003. pokrenule su invaziju na Irak, operaciju nazvanu 'Iračka sloboda', pod opravdanjem da Sadam gomila oružje za masovno uništenje.
Potraga za diktatorom
Trebalo im je manje od mjesec dana da slome otpor iračke vojske, ali Sadama nisu pronašli.
Washington je ponudio 25 milijuna dolara za njegovo uhićenje. Oko 600 vojnika sudjelovalo je u operaciji potrage nazvanoj 'Crvena zora', po američkom antikomunističkom filmu snimljenom 1984. godine. Bio je to možda i najveći 'lov' na čovjeka u povijesti.
Pronašli su ga 13. prosinca 2003. nakon osam mjeseci potrage, na temelju obavještajnih podataka, "u rupi za štakore" pokraj rodnog Tikrita.
"Imamo ga", objavio je idućeg dana u Bagdadu šef američke civilne uprave u Iraku Paul Bremer.
Na videosnimci uhićenja, irački krvnik izgledao je kao skitnica, lica punog ugriza buha, zarastao u bradu i odsutna pogleda.
Vojnicima koji su ga uhvatili kazao je na engleskom: "Ja sam Sadam Husein, predsjednik Iraka i želim pregovarati".
Nije pružao otpor. U blizini su pronađena i dva kalašnjikova i 750 tisuća dolara u gotovini.
Amerikanci su ga godinu poslije predali iračkim vlastima kako bi mu se na posebnom iračkom sudu sudilo za zločine protiv čovječnosti.
Osuđen na smrt
Suđenje je trajalo od listopada 2005. do srpnja 2006. Prkosni Sadam, koji je cijelo vrijeme osporavao legitimitet suda, osuđen je na smrt 5. studenoga 2006.
Njegovi krvnici trenutak pogubljenja snimili su videokamerom. "Nisam vidio nikakve znakove straha", rekao je bivši vijećnik Mufak al-Rubi koji je bio nazočan izvršenju smrtne kazne. Za vrijeme Sadamova režima triput je bio u zatvoru.
"Prije pogubljenja vikao je da želi smrt Americi, smrt Izraelu i Perzijancima, i zaželio da dugo živi Palestina", kazao je Al-Rubi.
Kad je čovjek koji je vladao Irakom više od 30 godina proglašen mrtvim, šijiti, koji su najviše patili pod njegovom vlašću, izašli su na ulice i veselili se.
Brutalno pogubljenje, u kojem američka vojska tvrdi da ni na koji način nije sudjelovala, šokiralo je sunite i izazvalo međunarodnu osudu, izuzev u Izraelu i Iranu.
Poslije Sadama
Dan nakon pogubljenja Sadam je pokopan u rodnom selu Audži, pokraj Tikrita, zajedno s dvojicom sinova Udajem i Kusajem koji su ubijeni istog dana u akciji američkih snaga u Mosulu u srpnju 2003.
Za Halifa Abdela Samila, zastupnika stranke Dawa, jedne od najvećih šijitskih političkih organizacija u zemlji, smrt Sadama Huseina "kraj je zmije koja je svela Iračane na razinu poniženih ljudi".
Pod njegovom vlašću od 1979. do 2003. godine, represija je bila brutalna, a rat s Iranom (1980.-1988.) i Zaljevski rat (1990.-1991.) i prateće sankcije imali su razorni učinak za zemlju.
Nostalgije za Sadamom nema mnogo. Ali zbog žestokih vjerskih sukoba i terorizma u zemlji (2006.-2008.) te ratova protiv tzv. Islamske države u novije vrijeme, stalne nesigurnosti i nestabilnosti, raširene korupcije, među sunitima će se naći onih koji žale za njegovom vladavinom. Iako nije bilo demokracije, bilo je stabilnosti, kažu.