Slovenski parlament je u utorak popodne je nakon višesatne rasprave potvrdio Janeza Janšu za mandatara nove koalicijske vlade u koju ulaze četiri stranke koje su prošli tjedan potpisale koalicijski ugovor o suradnji.
VEZANE VIJESTI
Na tajnom glasovanju Janša je dobio 52 glasa, šest više od
potrebne natpolovične većine u parlamentu s 90 zastupnika.
Protiv je glasovao 31 zastupnik, jedan je glasački listić bio
nevažeći, dok nekoliko zastupnika nije pristupilo glasovanju,
objavila je izborna komisija.
Pretpostavlja se da je uz 48 glasova iz redova zastupnika njegove
Slovenske demokratske stranke (SDS), te koalicijskih saveznika -
Stranke modernog centra (SMC), demokršćanske Nove Slovenije (NSI)
i Demokratske stranke umirovljenika (DESUS) - za Janšu kao novog
premijera glasovalo i nekoliko manjinskih zastupnika, te
zastupnika Slovenske nacionalne stranke (SNS).
Da će glasovati protiv Janše kao premijera i njegove vlade koju
smatraju "ekstremno desnom", a njegov izbor za novog premijera
"crnim danom za slovensku demokraciju", kako su naveli neki
zastupnici nove opozicije, unaprijed su prije glasovanja izjavili
predstavnici Liste Marjana Šareca (LMŠ), stranke
odlazećeg premijera, zatim zastupnici Socijalnih demokrata (SD),
Stranke Alenke Bratušek (SAB) i stranke Ljevica
(L) koji su se zauzimali da se politička kriza nastala
ostavkom premijera Šareca razriješi prijevremenim izborima.
Te su iste stranke optužile Stranku modernog centra (SMC),
te Demokratsku stranku umirovljenika (DESUS) i njihove zastupnike
da su povezivanjem s Janšom i glasovanjem za novu desnu
koalicijsku vladu izdale svoje birače kako bi zadržale
zastupničke mandate.
Janša je nakon potvrde u parlamentu potpisao svečanu prisegu kao
novi premijer i sada u roku ne dužem od 15 dana mora predložiti
sastav ministara svoje buduće vlade, o kojemu će parlament nakon
toga ponovo glasovati.
Kako najavljuju iz Janšine stranke, novi premijer bi ministarsku
listu u parlament mogao uputiti već ovoga tjedna, te tako
skratiti rokove, kako bi nova vlada mogla nastupiti već sredinom
ovog mjeseca.
Janez Janša, političar koji polarizira Sloveniju, po treći put premijer
Izborom za mandatara nove slovenske vlade Janez Janša (62) po treći put ima priliku presudno utjecati na političke procese u državi u kojoj je stekao gotovo mitsku ulogu kao jedan od glavnih aktera njena osamostaljenja iz vremena odvajanja "dežele" od bivše Jugoslavije.
Ovaj put je po prvi put riječ o mješovitoj koaliciji sa strankama koje su ga još do nedavno odbijale. Uz Slovensku demokratsku stranku (SDS) koju Janša vodi već 27 godina, novu parlamentarnu većinu čine još konzervativna Nova Slovenija (NSI), s kojom je Janša i ranije surađivao, ali i dvije stranke koje su mu dale "košaricu" nakon izbora 2018.: Stranke modernog centra (SMC) te Demokratska stranka umirovljenika (DESUS).
Janša je sa svojom strankom na redovnim izborima 2018. bio relativni pobjednik po broju mandata u parlamentu, ali je ostao bez koalicijskih partnera, te završio u oporbi iz koje se sada vraća na vlast nakon ostavke manjinske vlade Marjana Šareca krajem siječnja. Nakon ostavke vlade dva su rješenja dolazila u obzir - prijevremeni parlamentarni izbori ili novo preslagivanje u parlamentu, do kojeg je naposljetku i došlo.
Pravosudni repovi i afere
Glavno pitanje koje stoji pred takvom vladom je hoće li ona
uspjeti izdržati do redovnih izbora kroz nešto više od dvije
godine, s obzirom na kontroverznu reputaciju Janše kao političara
"autokratskog" stila koji "izaziva podjele" u društvu ili zemlju
želi "orbanizirati" te osobe koja promiče "govor mržnje" što
su glavne zamjerke koje mu zadnjih godina upućuju politički
konkurenti s ljevice i centra.
Tu su naravno i pravosudni "repovi", odnosno afere koje prate
Janšinu dugogodišnju karijeru, a iako su većinom zaključene još i
danas se često vraćaju u fokus javnosti.
Zbog optužbe da je kao premijer u vremenu 2004-2008. pogodovao
finskoj kompaniji Patria u dobivanju narudžbe za isporuku
oklopnih vozila za slovensku vojsku, u visini 280 milijuna eura,
i da je tom prigodom došlo do isplate mita Janša je u jeku
kampanje pred parlamentarne izbore 2014. godine bio pravomoćno
osuđen na dvije godine zatvora.
Dio kazne je izdržao, ali mu je kasnije vraćen mandat u
parlamentu, nakon što je ustavni sud presudu poništio. Presuda je
bila poništena zbog " nedovoljno konkretiziranog kaznenog davanja
ili primanja mita", a novo suđenje o predmetu nije održano
jer je slučaj otišao u zastaru. Janša je od samog početka suđenja
tvrdio kako je riječ o montiranom procesu s ciljem kako bi
ga se politički diskvalificiralo.
Slično se dogodilo i kad je Janša s mjesta premijera u
veljači 2013. morao odstupiti, nakon samo godinu dana, jer su ga
napustili koalicijski partneri pa je vladi u parlamentu izglasano
nepovjerenje. Do raspada vlade i imenovanja nove, koju je tada
formirala Alenka Bratušek, došlo je nakon objavljenog nalaza
državne Protukorupcijske komisije (KPK) da su Janša i ljubljanski
gradonačelnik Zoran Janković skrivali podatke o financijskim
prihodima i nisu ih prijavili u imovinsku karticu.
Janša je i tada tvrdio da je riječ o političkim motivima radi
svrgavanja njegove vlade. Kasnije je dobio spor na upravnom
sudu, koji je ustvrdio da je KPK svoj nalaz o Janšinoj imovini
nije smjela javno obznaniti, a da prethodno od osumnjičenika nije
dobila njegov iskaz, odnosno objašnjenje.
Jesu li mogući pomaci u odnosima s Hrvatskom?
Po ocjeni slovenskih medija, iako će mjesto ministra vanjskih poslova pripasti Janšinoj stranci koja, kao i HDZ, pripada političkoj obitelji Europske pučke stranke (EPP), spor oko arbitraže teško će biti riješiti u nešto više od dvije godine, koliko ima na raspolaganju nova vlada. Ipak, na relaciji Zagreb-Ljubljana može se očekivati relaksiranija retorika od one koju su prakticirale zadnje dvije vlade, Cerarova i Šarecova. Kao zapreku brzom izlasku iz "zamrznutih odnosa", u kojima nije bilo službenih susreta na najvišoj razini već nekoliko godina, mediji navode i to što je Hrvatska ove godine pred redovnim parlamentarnim izborima.
Tu će biti važna i stajališta njegovih partnera u vladi, posebno Zdravka Počivalšeka, koji će u novoj vladi imati uz Janšu najvažniju ulogu kao predsjednik Stranke modernog centra (SMC), koju je do prošle jeseni vodio Miro Cerar, inicijator neuspješne slovenske tužbe protiv Hrvatske na sudu EU-a u Luksemburgu zbog neimplementacije arbitražne presude.
Oko problema dogovora o granici i arbitraže u slovenskoj javnosti i dominantnim medijima s godinama se uvriježio stereotip o hrvatskim vladama koje "ne poštuju dogovore" ili "krše europsko i međunarodno pravo", te o Hrvatskoj kao "nevjerodostojnom partneru" koje će biti teško prevladati i donijeti pomake.
S druge strane, stranke ljevice i centra, koje su zadnjih godina bile dominantne, Janšu često optužuju da svojim, više puta izraženim, mišljenjem da se pregovorima s Hrvatskom o granici može dobiti više nego što je Slovenija dobila arbitražnom presudom, osobito na moru, zapravo potkopava već prihvaćene pozicije Slovenije.
Janša arbitražni sporazum htio srušiti referendumom
Gledajući na povijest Janšina odnosa prema otvorenim bilateralnim pitanjima, posebno onom graničnom, treba se podsjetiti da je još 2007. Janša kao premijer s tadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom razgovarao o mogućem bilateralnom dogovoru ili izlasku obiju država pred UN-ov sud pravde u Den Haagu, u perspektivi hrvatskog ulaska u EU. To je bilo odbijeno u slovenskom parlamentu, koji se pozvao na parafirani, a nikad potpisani sporazum Drnovšek-Račan, na kojemu je inzistirao, iako ga je Hrvatska još u vrijeme Račanove vlade povukla.
No, tako je bilo i arbitražnim sporazumom, koji su 2009. potpisali tadašnji premijeri Borut Pahor i Jadranka Kosor, o dogovornom izlasku pred ad-hoc arbitražu, što je Hrvatskoj onda omogućilo nastavak pristupnih pregovora s EU-om koje je do tada blokirala Slovenija.
Janša je odmah pokrenuo raspisivanje referenduma za poništenje
tog sporazuma, smatrajući da Slovenija putem arbitraže ne
može dobiti cijeli Piranski zaljev i povoljno razgraničenje na
30-ak graničnih točaka koje je njegov nekadašnji ministar
vanjskih poslova Dimitrij Rupel bio proglasio
"spornima".
Zato je arbitražni sporazum o rješenju graničnog pitanja u
Sloveniji stupio na snagu tek nakon što je za njega na
referendumu 2010. glasala mala natpolovična većina, zahvaljujući
predsjedniku Pahoru koji se Janšinoj kampanji protiv arbitraže
suprotstavio i osobnim angažmanom u predreferendumskoj kampanji.
Hrvatska je kasnije izašla iz arbitraže, nakon što je utvrđeno da je taj proces nepovratno kompromitirala Slovenija pokušajem utjecaja na arbitre, pa sada predstoji da se otvoreno granično pitanje uredi na bilateralnoj razini. No pitanje je kako bi bilo s napretkom Hrvatske prema članstvu u EU da je kojim slučajem sporazum Pahor-Kosor u Sloveniji na referendumu pao. Da je Janša uspio na referendumu poništiti sporazum Pahor-Kosor vrlo vjerojatno bi se blokada nastavila, a ulazak Hrvatske u EU dodatno odgodio.
Treba svakako podsjetiti da je uvjetovanje hrvatskog napretka prema članstvu u EU počelo još u vrijeme Janšine vlade, koja je uvjetovala otvaranje pregovor rješenjem graničnog pitanja, a politiku izravne blokade onda je nastavila Pahorova vlada koja je nastala nakon parlamentarnih izbora 2011.
