U velikom intervjuu za tjednik Novosti veteran jugoslavenske i svjetske diplomacije Budimir Lončar iznio je svoje viđenje rata u Ukrajini.
"Istina je da u sadašnjoj vojno-političkoj situaciji niti jedna strana ne želi prihvatiti pregovore. No, smatram da u ovom ratu nema vojnog pobjednika. Postoji veliki moralni pobjednik, a jasno je da je to Ukrajina", istaknuo je diplomat, savjetnik dvojice hrvatskih predsjednika i posljednji ministar vanjskih poslova SFRJ.
'Kompromis s vragom'
Svakako je etičko pitanje hoće li se i kako dogovoriti s Putinom, kaže uspoređujući ga s vragom.
"U situaciji smo da radimo kompromis s vragom, ali ponekad je to neizbježno. Ako želimo otvoriti perspektivu Putinova pada i eliminacije, to je moguće samo preko ruskog naroda. Za takvo što potreban je kompromis koji bi doveo do mira i istovremeno oslabio Putinov položaj u samoj Rusiji. Ne mora biti na čelu sporazuma, ali taj bi sporazum bio početak njegova kraja. Bez mira nije moguće postići da se Putin suoči s odgovornošću za ono što je učinio i to pred vlastitim građanima. Čak mu ni ruska povijest neće oprostiti ono što je učinio. Prvi korak je određeni ustupak Zapada i Ukrajine kako bi Putin zaustavio rat. Možemo razgovarati o kakvom ustupku, međutim, mislim da Zapad čini veliku grešku što pomaže Ukrajini i navija za rat, odnosno pobjedu koja nije realna", kaže Lončar.
Slom Rusije će samo produljiti Putinu život
"Ako Amerika i Zapad preko Ukrajine pokušaju postići slom Rusije, to će Putinu samo produžiti život. Još uvijek ima snage mobilizirati ruski nacionalizam. Računalo se i da će Rusija sankcijama biti bačena na koljena i da će biti veliko unutarnje nezadovoljstvo, ali vidimo da može izdržati još neko vrijeme", govori Lončar.
Kritičari također navode da bi ugađanje Putinu bilo jednako predaji Čehoslovačke Hitleru 1938. u Münchenu. No Lončar je Putina usporedio sa Slobodanom Miloševićem. "Ta je paralela razvučena, ne mogu se uspoređivati te dvije situacije. Hitler je imao ideologiju rasne nadmoći, težio je uspostavi novog poretka i bilo je jasno da ide prema novom svjetskom sukobu. Rusija za to niti ima snage, niti tome teži. Putinove ambicije su da Rusija dobije ulogu vodećeg partnera i dominaciju u ruskoj takozvanoj "povijesnoj" imperijalnoj sferi. Njegov rat manje sliči na Hitlerov, a više na Miloševićev. Milošević je imao cilj nasilno mijenjati granice i očekivao je da će praktički prošetati ostalim jugoslavenskim republikama. Pokazalo se da to tako ne ide", kaže.
'Sporazum će biti početak kraja Putina'
Prema njegovim riječima, Rusiji se moraju učiniti neki ustupci. "Inače nema kraja ratu. Ustupci svakako ne smiju značiti da Putin dobiva sve što traži ili da mu osiguravaju dugoročni ostanak na vlasti, ali bi trebali biti dovoljni da prihvati pregovore koji bi doveli do privremenog mira, a potom i do trajnijeg izlaska ove situacije. Rusiji se mogu ponuditi dvije stvari. Prvo, što se tiče teritorijalnih pitanja, ne smiju se priznavati aneksije i osvajanja, niti se može dovoditi u pitanje cjelovitost Ukrajine. No, Krim za sada ne treba dirati, jer to nije realno. Ne mislim da treba priznati aneksiju Krima, ali da to pitanje za sada ne treba stavljati na dnevni red. U obzir bi mogla doći i autonomija za Donbas, slično planu Minsk II koji je prihvatio Porošenko, a kasnije odustao Zelenskij.
Drugo, moglo bi se ponuditi da Zapad s Rusijom razgovara o organizaciji novog europskog sigurnosnog sustava, u kojem bi sudjelovala i Rusija, što je tražio ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. To bi uključivalo i neutralnost Ukrajine, a taj je zahtjev bio deklarativni ruski izgovor za rat. Njezina neutralnost treba biti međunarodno određena, kao što je slučaj s Austrijom, a zajamčena od međunarodne zajednice", kaže. Ipak, dok Putin ne pristane sjesti za stol, vojno pomaganje Ukrajine nije samo opravdano nego i obvezno. Ali samo do jedne granice.
Vojna podrška samo kao jačanje pozicije
"Budući da je proglasio aneksiju okupiranih područja, prijedlozi koje sam naveo više mu nisu prihvatljivi kao polazište. Sve dok nije spreman na njih pristati, oružana pomoć Ukrajini je opravdana. Solidarnost je korektna, pa čak i obveza, posebice prema zapadnim zemljama, a posebice prema članicama NATO-a. No, ta pomoć mora biti u funkciji jačanja ukrajinske pregovaračke pozicije, odnosno u funkciji da Ukrajinci mogu pregovarati s jače pozicije, a ne u funkciji podupiranja iluzija da mogu slomiti Rusiju. To je velika razlika i tu vidim presudnu ulogu Zapada - da u određenoj mjeri pruža podršku. A bez te podrške Ukrajina i Zelenskij ne mogu ratovati", kaže u intervjuu za tjednik Novosti.
