Franz J. Sedelmayer, njemački sigurnosni konzultant autor je teksta 'Putin kojeg sam poznavao, Putin kojeg znam' za NYT u kojem opisuje kako je današnjem ruskom predsjedniku vjerovao u 90-ima, ali ga sada više ne vidi kao prijatelja demokracija. Sedelmayer je i autor knjige o Rusiji i dobar poznavatelj tamošnjih prilika. U nastavku prenosimo njegov tekst koji je napisao za New York Times.
Ruski predsjednik Vladimir Putin proslavio je novu godinu kada je američki turist, Paul Whelan, uhićen kao špijun. Gospodin Whelan bio je u Moskvi na vjenčanju. No, Putinu je bio potreban taoc za potencijalnu trgovinu za Ruskinju povezanu s Kremljom Mariju Butinu koja je priznala krivicu za urotu s ruskim dužnosnikom "kako bi uspostavila neslužbene linije komunikacije sa Amerikancima koji imaju moć i utjecaj u američkom politici". Tako je Putin zgrabio Whelana koji nije pušten na slobodu.
Naravno da je Putin to napravio. Poznajem ga od ranih 1990-ih. Kao biznismen u Sankt Peterburgu proveo sam sate i sate s Volodjom, kako je bio poznat tih dana, u vremenima kada je bio zamjenik gradonačelnika. Sjedio je u mom stožeru na Kamenim otocima dok smo s pivom i bavarskom hranom razgovarali na gotovo savršenom njemačkom kojeg je volio govoriti.
Moje povjerenje u tim ranim danima temeljilo se na činjenici da je djelovao racionalno i činilo se da iskreno radi u interesu St. Peterburga. Nije uzimao mito, ali je pokrivao one koji su to činili, uključujući svoje šefove - gradonačelnika Antolija Sobčaka i kasnijeg predsjednika Borisa Jeljcina.
Putin je potpisao papire za registraciju moje sigurnosne firme i osobno ju registrirao. Savjetovao me i pomogao mi je proširiti poslovanje. Na njegov zahtjev, izgradio sam, obučio i opremio prvi KGB-ov tim specijalaca zapadnog stila, kao pripreme za Igre dobre volje 1994.
Putin i Jeljcin
Zapad i socijalizam
Iz naših razgovora 1992., shvatio sam da je Putin razumio da je sovjetski socijalistički sistem, a ne Zapad, odgovoran za socijalni i ekonomski pad Sovjetskog Saveza. Dapače, kada smo govorili o mojoj Njemačkoj, postajala je svaka naznaka kako on prihvaća njemačko ujedinjene kao neizbježno jednom kada je Berlinski zid pao.
Nakon što je 2000. postao predsjednik, sve se više brinuo o ruskim političkim i ekonomskim neuspjesima te se žalio zbog onoga što je smatrao nedostatkom poštovanja Zapada - okrenuo je Rusiju prema samoj sebi, koristeći ideologiju i religiju kao oruđe. Za mene, trenutak promjene je došao 1996., kada je Jeljcin izvršio eksproprijaciju nad mojom kompanijom i sjedištem u koje sam uložio više od milijun dolara. Volodja je slegnuo ramenima i rekao mi da ne može učiniti ništa kako bi mi pomogao.
Počeo sam ga promatrati kao metamorfozu od manjeg birokrata do autoritarnog četverostrukog predsjednika Rusije. Mogu vam reći da gospodin Putin o kojem su Amerikanci danas čitaju nije nimalo nalik gospodinu Putinu kojeg sam prije poznavao.
Jedini sam dobio odštetu od Rusije
Putin kojeg poznajem na mnogo je načina sličan predsjedniku Trumpu. Poput njega, Volodja donosi odluke na temelju brzih odluka, a ne dugog razmatranja. On je osvetoljubiv i beznačajan. Gunđa i duboko mrzi kada ga se ismijava. Ne sviđaju mu se dugi, komplicirani brifinzi, a papire o politici vidi kao preteške.
Kao i Trump, Putin kojeg znam reagira na događaje, umjesto da proaktivno razvija dugoročnu strategiju. No, kada je riječ o sofisticiranosti, vrlo su različiti. Bivši agent KGB razumije kako koristiti dezinformacije, laži i kompromitirajuće informacije kako bi stvorio kaos na Zapadu i kod kuće.
Prije nekoliko mjeseci, preselio sam se u Sjedinjene Države i osnovao tvrtku koja bi pomogla drugima koji su izgubili posao ili imovinu, ili im je ukradena. Do tada sam proveo dva desetljeća tužeći Rusku Federaciju, ne samo u Rusiji, nego i polaganjem prava na imovinu ruske vlade u Švedskoj i Njemačkom - i završio kao jedina strana ikada koja je dobila odštetu od Ruske Federacije.
Putin i Rusija nisu bili moji prijatelji
Taj dug put uvjerio me da niti gospodin Putin, ni Rusija nisu bili moj prijatelj. Poput mene, zapadni su lideri vjerovali Putinu. No, nisu razumjeli da su njemu ljubaznost i prijateljstvo znakovi slabosti, ne prijateljstva. Više od ičeg, on želi biti uzet kao jednak ili superioran, pokušavajući uništiti sve s čim se ne može natjecati.
Pa ipak, živeći u Americi, nisam mogao ne primjetiti kako su mediji suzdržani kada govore publici da Putinova Rusija nikad neće biti prijatelj demokracije. Volodjina Rusija želi podijeliti i uništiti demokracije. Na kraju, Volodja koristi svoj kremaljski aparat, osobito uglavnom nepoznatu Upravu za imovinu Ruske federacije ili UdPRF koja djeluje iz sjene.
Crni proračun UdPRF-a mjeri se u milijardama rubalja. Kontroliraju dopuštenja koja dobivaju poslušni kremaljski aparatčiki, ali isto tako pokriva akcije poput one koja je rezultirala Trumpovim dosjeom kojeg je Christopher Steele sastavio 2016. Sigurno je da će, pod Putinom kojeg poznajem, sve raznolike ruske obavještajne službe nastaviti praksu dezinformacija, laži i kompromitirajućih informacija protiv Sjedinjenih Država.
A osoblje iz glavne ruske obavještajne agencije FSB-a i vojne obavještajne agencije GRU-a biti će uključeno u sve više napada i ubojstava ruskih disidenata i protivnika Putina koji žive na Zapadu. Putinu kojeg znam, granice ne znače ništa.
Ruski predsjednik Putin ima jasan plan
Nema mu tko čuvati leđa
Prije nekoliko mjeseci, Volodja je pokušao, i na sreću nije uspio, ubaciti prijatelja na čelo Interpola, međunarodne policijske organizacije, vjerojatno kako bi je mogao pretvoriti u svoj osobni odred. Naravno da jest, korupcija je u DNK-u Rusije, kao što je i u Putinovom. Još nešto što sam otkrio od kad sam se preselio jest kako mnogi Amerikanci koji prate Kremlj ne razumiju da se Putin ovih dana uplašen. Pobjeda na izborima mu je možda garantirana, ali njegova budućnost nije.
Zašto? Jer Volodja nema nikog tko mu čuva leđa. Gradonačelnik Sobčak i predsjednik Jeljcin unajmili su ga i promovirali zbog njegove osobne odanosti, ali obojica su odavno mrtvi. Putin kojeg sam poznavao dopustio je svojim nadređenima da skupljaju ogromno bogatstvo, a zatim ih zaštitio od optužnice. Sagradio je zaštitni zid oko gospodina Sobčaka, čak i kada je gradonačelnik čuvao milijune dolara u Parizu.
Kasnije, kao šef Jeljcinovog FSB-a Putin je prekinuo istragu o obitelji Jeljcin koju je pokrenuo tadašnji glavni tužitelj Jurij Skuratov, potvrđujući autentičnost nejasnog videa čovjeka za kojeg se tvrdi da je gospodin Skuratov u krevetu s dvije prostitutke. U prvim satima, kao vršitelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije, 31. prosinca 1999. Volodja je donio uredbu kojom su Jeljcin i njegova obitelj pomilovani od bilo kakvih kaznenih prijava.
'To nije ruski način'
Takvih dekreta nema u Volodjinoj budućnosti. Dugo se šuškalo kako ima skriveno golemo bogatstvo. No, ako je to istina, vjerojatno ga čuvaju prijatelji, suradnici ili čak neki od kriminalaca koje je Putin učinio prljavo bogatima.
Dakle, moje pitanje glasi: Kada Volodja napokon napusti vlast, hoće li mu oni prljavo bogati prijatelji, suradnici i kourotnici vratiti bilo koju od tih milijardi?
Nekako, ne mislim tako. Živio sam u Rusiji. Dijeljenje nije ruski način.
