BOMBA IZ RUSIJE: /

Novinarima se javio tip koji je progovorio o odredu smrti - smaknuli one koji su smetali Lukašenku?

Image
Foto: Profimedia

Prije 20 godina su netragom nestala dva bjeloruska oporbena političara. Jedan svjedok je ekskluzivno za DW ispričao da je kao pripadnik specijalne postrojbe sudjelovao u ubojstvima tih političara

17.12.2019.
8:17
Profimedia
VOYO logo

Muškarac po imenu Juri Garavski javio se početkom rujna ruskoj redakciji DW-a. Rekao je da ima 41 godinu i živi kao tražitelj azila na njemačkom govornom području Alpa. Ne želi da otkrijemo gdje točno živi. On strahuje od duge ruke svojih starih kolega iz državne sigurnosti u Minsku. Jer, priča koju je ispričao, vrlo je škakljiva, prenosi Deutsche Welle.

Garavski je služio vojsku u jednoj postrojbi u Minsku. Iz njenih redova su 1999. regrutirani pripadnici jedinice za brzo djelovanje SOBR. Garavski je od početka bio u njenom sastavu i obučen je za borbu protiv organiziranog teškog kriminala. Za DW je ispričao kako ga je Dmitri Pavličenko, tada potpukovnik i osnivač SOBR-a, primio u elitnu grupu vojnika. Njihova prva akcija je 7. svibnja 1999. uvečer završila zločinom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Otmica bivšeg ministra unutarnjih poslova

Usred Minska grupa SOBR je otela bivšeg ministra unutarnjih poslova Jurija Zaharenka i odvezla ga na jedan poligon za vježbu. Tamo ga je, kako je ispričao Garavski, ustrijelio Pavličenko. Leš je prebačen u krematorij groblja u Minsku. Zaharenko je bio otkazao poslušnost Lukašenku i zajedno s drugim kritičarima vlasti radio na svrgavanju predsjednika. Lukašenko je prije toga na dva sporna referenduma proširio svoje ovlasti i otada neometano provodi svoju volju u parlamentu. Bjelorusija se smatra posljednjom diktaturom u Europi.

16. rujna 1999. bilježimo drugi slučaj: SOBR – ponovo u civilu – otima Viktora Gončara, bivšeg šefa Središnje izborne komisije, te Anatolija Krasovskog, biznismena koji podržava oporbu. Sudbina obojice mogla bi sada biti rasvijetljena nakon iskaza našeg svjedoka: Garavski tvrdi da su obojica pogubljena u šumi kod vojne baze Begoml – rake su im prije toga već bile iskopane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Usmeni nalozi za ubojstvo

U obje akcije zapovjednik je bio časnik Pavličenko, kako kaže naš svjedok: "Nema pisanih dokaza, protokola – ničeg sličnog. Sve je bilo samo usmeno". Garavski je pokazao DW-u kopije dokumenata koji potvrđuju podatke o njegovoj osobi. Istraživački tim DW-a je te podatke provjerio u tri zemlje i naposljetku odlučio objaviti njegove izjave.

I pored toga, pitanje o motivima ostaje bez odgovora. Zašto Juri Garavski baš sada izlazi u javnost s tim podacima? Zašto se nije već ranije javio nekoj medijskoj kući ili međunarodnoj organizaciji? Što je točno radio nakon što je napustio aktivnu službu, a prije odlaska u zemlju u kojoj je podnio zahtjev za azil? Garavski izbjegava odgovor na neka pitanja. Sigurno je da ima detaljna saznanja o počinjenim zločinima.

Specijalni izvjestitelj: Naredbe su stigle iz državnog vrha

Njegovi iskazi se u svakom slučaju uklapaju u sliku koju je pružio specijalni izvjestitelj Vijeća Europe Christos Pourgourides još 2004. godine. Ovaj ciparski pravnik je grupu koja je radila u okviru SOBR-a okarakterizirao kao "odred smrti koji predvodi Pavličenko" i rekao da se iza nestanka političara krije "zavjera".

U intervjuu za DW Pourgourides ide korak dalje: "Nemoguće je da su se te otmice i ubojstva odvijali bez suglasnosti – da se oprezno izrazim – vrlo visokih dužnosnika. A kada to kažem, onda mislim na predsjednika Bjelorusije". Još tada su međunarodni promatrači i organizacije za ljudska prava pretpostavljale da se iza nestanka oporbenjaka krije predsjednik Aleksander Lukašenko. Garavski nije mogao dati nikakve informacije o zapovjednom lancu. On je za DW rekao kako je tada polazio od toga da je Lukašenko imao određenu ulogu u spomenutim ubojstvima: "Mislim da je to znao."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Obitelji žrtava skeptične prema kajanju počinitelja

Garavski kaže da je tek kasnije osjetio grižnju savjesti i kajanje: "Negdje duboko su možda odzvanjala pitanja, ali kada se mladom čovjeku izda naređenje, onda ili si dio sustava ili nisi. To znači da sam bio svjestan da moram sudjelovati u tome do kraja."

Članovima obitelji žrtava, od kojih većina danas živi u egzilu u SAD-u, Nizozemskoj i Njemačkoj, Garavski je preko DW-a uputio riječi isprike. "Izražavam Vam moju iskrenu sućut, budući da sam sudjelovao u njihovim ubojstvima. Sve drugo ovisi o Vama i našem bjeloruskom pravosuđu."

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jelena Zaharenko, najstarija kćer bivšeg ministra unutarnjih poslova, živi u egzilu u njemačkom gradu Münsteru. Ona je od DW-a doznala za iskaz Garavskog i detalje o smrti njezinog oca. Skeptična je kada je riječ o Garavskom: "Teško da mu je to iznenada proradila savjest. Savjest ili imate ili ju nemate i nikada ju nećete imati." No i Jelena Zaharenko zna: "Ne radi se o njemu, već o čitavom sustavu koji stoji iza njega."

Impuls za rasvjetljavanje ubojstava u ime države

Margarete Bause, političarka Zelenih i članica Odbora za ljudska prava Bundestaga, za DW kaže: "Ne smije se zaboraviti da teške optužbe da je predsjednik Lukašenko umiješan u ova ubojstva do danas nisu rasvijetljene. Njemačka vlada i EU ne smiju popustiti kod zahtjeva da se to rasvijetli. Oni moraju učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi odgovorni za zločine bili izvedeni pred lice pravde."

Izlazak Jurija Garavskog u javnost bi mogao potaknuti sveobuhvatno rasvjetljavanje ubojstava od prije 20 godina za koja se sumnjiči država.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
fnc 20
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo