Od početka ruske agresije na Ukrajinu, mediji diljem svijeta pišu i o Wagnerovcima. Ova plaćenička vojska koju je osnovao Jevgenij Prigožin bila je na ukrajinskom teritoriju sve do velike pobune kada je njihov šef zajedno s vojnicima, nezadovoljan statusom kakav imaju, krenuo prema Moskvi.
Strahovao je Kremlj tada od puča, no kada su bili nekih 300-tinjak kilometara od svog cilja, u priču se upleo bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko koji je kao svojevrsni medijator primirio obje strane te zaustavio eskalaciju sukoba.
Proguglate li malo Wagnerovce, koji su već i ranije sudjelovali u nekim vojnim akcijama, naići ćete samo na ružne stvari. Ovu skupinu optužuje se za jezive zločine pa su ih tako pšrimjerice u Maliju optuživali za teško kršenje ljudskih prava nad civilnim stanovništvom. Navodno su silovali žene i djevojke, od kojih je najmlađa imala 15 godina, te zlostavljali lokalno stanovništvo.
Od centra za obuku do privatne vojske
No, Wagner nije ni prva, ni jedina plaćenička vojska koja djeluje u svijetu, niti je kremljska administracija prva koja je koristila "usluge" plaćenika. Prije puno godina, u fokusu svjetske javnosti bili su američki plaćenici poznatiji pod imenom Blackwater, a koji su najpoznatiji po tome što su obavljali poslove u ratu u Iraku, Afganistanu te na drugim teritorijima za američku administraciju.
Blackwater je osnovan u prosincu 1996. godine u Sjevernoj Karolini, a prvotno je zamišljen kao svojevrsni centar za obuku i usavršavanje te mjesto gdje će elitni vojnici trenirati. Ime je dobio po prljavoj crnoj močvarnoj vodi koja se nalazila na zemlji koju je kupio jedan od osnivača, Erik Prince, inače bivši marinac.
Erika Princa mediji su nazivali desničarskim kršćanskim konzervativcem, a navodno je donirao velike svote novca za Busheve predsjedničke izbore te je financirao njegove suradnike.
Blackwater je već u prvoj godini rada postao najpoznatije streljačko mjesto u SAD-u, a već u prvoj godini rada uprihodili su ozbiljan novac. No, spletom okolnosti nakon terorističkog napada u SAD-u 11. rujna 2001. godine, postaju zaštitarska tvrtka, odnosno plaćenici koje je SAD u početku, zbog manjka ljudi, slao kako bi čuvali brojne baze koje su Amerikanci postavili u Afganistanu na početku rata. Zanimljivo je da u samim početcima Amerikanci uopće nisu plaćali te vojnike.
Unosni ugovori počinju dolaziti nakon što je američka administracija ponudila Blackwateru da za 21.3 milijuna dolara štite Paula Bremera u Iraku, a tim je sačinjavalo 36 plaćenika. U 11 mjeseci, koliko je operacija trajala, nitko nije ozlijeđen, što je bilo ključno za dobivanje novih unosnih poslova i ugovora. Sve su to, na kraju, platili američki porezni obveznici, a zarada od ugovora s državom iznosila je preko milijardu dolara.
Sud ih osudio, Trump ih pomilovao
Blackwateru je dobro išlo sve do 2007. godine, odnosno do pucnjave na trgu Nisour u Bagdadu gdje je ubijeno 17 Iračana.
Porota u Federalnom okružnom sudu 2015. godine utvrdila je da smrt 17 Iračana u pucnjavi, koja je započela kada je konvoj stražara iznenada počeo pucati na prepunom raskrižju. Nije bila tragedija na bojnom polju, već rezultat kriminalnog čina, a zbog čega su četiri bivša zaštitara Blackwater Worldwidea osuđena i poslana u zatvor. Sud je zbog masakra osudio tri bivša zaposlenika Blackwatera na 30 godina zatvora i jednog na doživotni zatvor. No, njih četvero je pet godina nakon presude pomilovao Donald Trump pa su osuđenici napustili zatvor.
Mediji navode da masakr na trgu Nisour nije bio jedini zločin koji su počinili američki plaćenici, no bio je svojevrsna prekretnica nakon koje su se u američke vlasti, mediji, ali i narod okrenuli protiv plaćenika. Zbog svoje loše reputacije, 2009. godine tvrtka je preimenovana u Xe Services, a nakon što ju je 2011. godine kupila grupa privatnih investitora, preimenovana je u Academi.
Zapošljavali i Hrvate
Blackwater je svojevremeno zapošljavao čak i Hrvate. Naime, 2009. godine ponudili su usluge zaštite posada i tereta brodarskim kompanijama čijim je brodovima prijetila otmica od piratskih bandi koje su haračile pred obalama Somalije, a Slobodna Dalmacija tada je pisala da je tvrtka za taj posao namjeravala angažirati između 30 i 50 Hrvata, nekadašnjih vojnika HV-a i HVO-a, koji su tada bili raspoređeni na njihovim zadacima u Iraku i Afganistanu.
"Radio sam u Iraku na osiguranju naftnog postrojenja u neposrednoj blizini Bagdada. Nakon toga sam osiguravao zgradu iračke vlade u predgrađu. Američke baze u susjedstvu Somalije u svakom su trenutku spremne osigurati logistički prihvat djelatnika “Blackwatera” do njihova odlaska do čuvanog objekta ili osobe. To je ustaljena praksa. Neće biti problem pronaći još Hrvata, osobito onih koji rade u Kabulu, gdje se već osjeća zamor. Situacija u Somaliji je vruća, a za profesionalce ne previše riskantna i dade se zaraditi", rekao je tada za Slobodnu Dalmaciju nekadašnji plaćenik Blackwatera, rodom iz sjevernog dijela Hrvatske.
Tada se pisalo da se mjesečna plaća hrvatskih plaćenika kretala od početnih 6000 do visokih 20.000 dolara.
POGLEDAJTE VIDEO: Putin se konačno obratio javnosti. Život u glavnom ruskom gradu vraća se u normalu, a šef Wagnera se posuo pepelom
'Outsourcing rat'
Inače, zapošljavanje takozvanih „izvođača“, odnosno plaćenika od strane američke vlade nije ništa novo, no u posljednja dva desetljeća praksa outsourcinga se opako proširila. Neki podaci navode da je u Drugom svjetskom ratu 10 posto američkih oružanih snaga bilo privatno angažirano, dok je primjerice tijekom "rata protiv terorizma" pokrenutog 2001. taj broj bio oko 50 posto, ponekad i više.
Američka se vlada okretala njima i tražila njihove usluge jer su im trebale stotine tisuća ljudi za izvođenje vojnih operacija u Afganistanu, Iraku i drugdje.
Prema pisanju medija, trenutno najmoćnija privatna vojska na svijetu je G4S, koja se može pohvaliti operacijama u više od 120 zemalja i tri puta je veća od britanske vojske. Riječ je o britanskoj multinacionalnoj kompaniji koja djeluje na šest kontinenata, a koja je također sudjelovala u raznim operacijama diljem svijeta.