Desna ruka Pabla Escobara, Jhon Jair Velásquez Vásquez, nadimka "Popaj" kojeg je dobio budući da je bio mornar u kolumbijskoj mornarici, u intervjuu za Daily Beast otkrio je svoje tajne vezane za krijumčarenje kokaina. Nekoliko je godina služio kao plaćeni ubojica ("sicario") Medellinskog kartela Pabla Escobara koji je ubijen 1993. godine u Kolumbiji. Popaj je, kako kaže, osobno ubio stotine ljudi i naredio ubojstva tisuća drugih.
Nakon 23 godine zatvora, 2014. godine Popaj je izašao na slobodu te počeo koristiti YouTube i druge društvene mreže kako bi izgradio kult ličnosti oko sebe i svojih suradnika.
Ove godine ponovno je uhićen, u tijeku je nova istraga, iako tvrdi da je nevin u pogledu novih optužbi protiv njega.
Unatoč prošlosti, Popaj je i dalje uzor mnogih u podzemlju kartela. Popaj je pokušao ubiti predsjedničkog kandidata bombom na letu. Međutim promašio je metu, ubivši 100 ljudi.
Escobarova privatna zračna flota
U intervjuu za Daily Beast, Popaj se prisjetio Escobarove vlastite privatne zračne flote te kako ju je koristio za krijumčarenje preko granice SAD-a više od deset tona kokaina dnevno.
Tijekom vrhunca Medellinskog kartela sredinom 1980-ih, Escobar je opskrbljivao oko 80% cjelokupnog tržišta kokaina na svijetu, uključujući i do 15 tona dnevno samo za tržište SAD-a, većinom zračnim putem.
Escobar se ponosio svojom zračnom flotom koju je koristio i osobne svrhe i za krijumčarenje, piše Daily Beast, a navodno je bilo nekih divljih tuluma.
Jedan zrakoplov koristio je za zabavu
Pablo Escobar je imao zračnu flotu od skoro 140 aviona koje je uglavnom koristio za krijumčarenje droge, rekao je Popaj. Međutim, za sebe je imao samo jedan zrakoplov, "Lear Jet".
U 1980-ima bila su samo dva takva u cijeloj Kolumbiji, jedan u vlasništvu Escobara, a drugi u vlasništvu poduzetnika Julia Maria Santodominga.
U tom zrakoplovu Escobar se ludo zabavljao. Jednom je uzeo dva milijuna dolara gotovine te odletio na karneval u Rio de Janeiru, gdje je potrošio sve što je ponio. A ponio je puno.
Logistika
Na pitanje kakva je bila logistika u pogledu leta tog zrakoplova po Kolumbiji, Popaj je rekao da taj ogromni zrakoplov nije mogao sletjeti na pistu Escobarova imanja. Zbog toga je morao sjetjeti na zračnu luku Medellína.
Roberto Striedinger bio je pilot. Prema Popajevim riječima, nije bilo lako pronaći nekoga tko je bio dovoljno kvalificiran letjeti tim moćnim strojem. Tim se avionom nikada nije krijumčario kokain, služio je samo za Escobarove užitke.
Proces proizvodnje
Popaj je opisao i proces proizvodnje kokaina i upotrebe zrakoplova u dostavi sirovina u laboratorije.
U to doba, rekao je Popaj, kokainska se pasta, baza, donosila iz Perua, Bolivije i Ekvadora u malim avionima u kolumbijsku divljinu, iz jedne džungle u drugu.
S različitih pista u divljini onda se prenosilo u laboratorij u Medellínu. Ključni ljudi, poput Evariste Porrasa, inače teškog ovisnika, imali su u Leticiji potpunu kontrolu. On je bio jedan od ljudi koji je koordinirao slanje robe prema laboratorijima.
Postoje fotografije ruševina i ostataka laboratorija Tranquilandije koji je bio ogroman. Na ravnicama Yarí, svaki mjesec u džungli prerađivalo se 30.000 kilograma kokaina.
Zrakoplovi su uvijek nosili nešto, neki su prevozili kokainsku pastu, aceton, a neki ljude, hranu ili gorivo. Sve je to sagrađeno u srcu džungle. Laboratorijski otpad nije bio problem, sve bi progutala obližnja rijeka.
Način trgovanja
Na pitanje kako je Escobar točno trgovao toliko dugo, a da nije uhvaćen, Popaj je rekao kako je trebalo biti pažljiv. Bilo je nužno imati velike zrakoplove i uvijek falsificirane papire.
Iz aviona se bacalo sve osim kontejnera, a dodatno se gorivo čak prevozilo na krilima aviona. Tu je nekad bilo i do tone kokaina. Samo droga i gorivo, pilot i njegov mehaničar po izboru.
Zrakoplov bi se vraćao s novcem i oružjem, a po potrebi su se mijenjale i zastave na avionima.
