Kada je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan prošlog tjedna stigao u New York, morao se osjećati kao da je na vrhu svijeta. Izašla je njegova prva knjiga "Pošteniji svijet je moguć", a naslovnica je bila prikazana na ogromnom ekranu na Times Squareu.
Kamioni sa LED panoima na kojima se nalazila naslovnica njegove knjige vozili su po Manhattanu, dok je Erdogan na Generalnoj skupštini UN-a govorio o nepravdama u svjetskom sistemu.
Otvorio je novu Tursku kuću preko puta sjedišta Ujedinjenih naroda te je govorio na poslovnom forumu o "strateškom savezu" između Turske i "potpunom sporazumu" između njega i američkog predsjednika Bidena.
Na upit CBS -a o Bidenovom ranijem spominjanju njega kao "autokrata", Erdogan je rekao da ne razumije što je Biden htio reći.
Međutim sve je nekako palo u vodu
No, negdje između njegova dolaska i odlaska iz New Yorka, Erdoganovo raspoloženje se promijenilo. Posljednjeg dana u New Yorku, vidno uznemiren Erdogan se požalio da tursko-američki odnosi "ne slute na dobro".
"Nikada prije nisam doživio ovakvo nešto ni s jednim američkim liderom", rekao je Erdogan govoreći o svojem osobnom odnosu s Bidenom.
Također je rekao da bi Turska mogla kupiti novu seriju poznatih ruskih raketnih sustava S-400 od Moskve, što je potaknulo State Department i čelnike kongresa da upozore Tursku na nove sankcije, piše Washington Post.
Čini se da je Erdogan bio ljut što nije dobio sastanak s Bidenom,iako je ove godine na Generalnoj skupštini bilo vrlo malo bilateralnih sastanaka među šefovima država zbog pandemije.
Ne brinu ga samo razočarani birači, već i vladar Rusije
Uz sve manju podršku birača i lošu ekonomsku situaciju u Turskoj, Erdogan se morao pokazati kao globalni lider domaćoj publici, nadajući se da će impresionirati neke od njegovih razočaranih birača. Unatoč pompe oko knjige, putovanje u New York zasigurno nije pomoglo tom cilju.
No, još jedan razlog zbog kojeg se Erdogan toliko želio sastati s Bidenom morao je biti jačanje odnosa s obzirom da je ovaj tjedan pokrenuo teške pregovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Turski čelnik vjeruje da Turska nije dio transatlantske zajednice ni Euroazije, ni istoka ni zapada, već samostalna vlast. Ne želi biti ruski vazal, ali ne vjeruje ni zapadu. Tražeći ulogu na globalnoj političkoj sceni vješto je igrao protiv Rusije, protiv SAD-a i obrnuto, sve vrijeme povećavajući utjecaj Turske na mjestima kao što su Libija, Sirija i Kavkaz.
Takvu situaciju postaje sve teže održati jer mu položaj u Turskoj slabi. Ankara je u proteklih nekoliko godina napravila niz strateških pogrešaka, uključujući okončanje mirovnog procesa s Kurdima, udaljavanje od Europljana, napuštanje zapadnih normi i kupnju ruskih raketnih sustava, što je na kraju poremetilo odnose s Washingtonom i izbacilo Tursku iz F- 35 programa vezanog uz novu generaciju borbenih zrakoplova.
U Siriji je Turska pomogla u povećanju ruskog utjecaja na račun SAD-a - samo da bi otkrila da Moskva u konačnici želi da sirijski režim preuzme kontrolu nad zemljom i da neće bježati od guranja milijuna izbjeglica prema turskoj granici, kao što je to učinila u Idlibu prošle godine.
Sastanak s Putinom
Kad se Erdogan u srijedu sastao s Putinom u Sočiju vjerojatno je morao tražiti velike usluge, a nije imao mnogo toga za ponuditi. Jedan od glavnih ciljeva njegove agende bio je pokušaj odvraćanja ruskog čelnika od podrške još jednoj sirijskoj ofenzivi u Idlibu.
S milijunima Sirijaca koji su pobjegli od režima na granicama i milijunima unutar Turske, Erdogan je zabrinut da bi novi priljev donio njegovu političku propast.
Druga bitna tema bila je osigurati ruske ugovore o plinu kako ne bi došlo do velikih poskupljenja u Turskoj jer je i to u konačnici ključno za Erdoganov politički opstanak.
Sastanak Erdogana i Putina trajao je gotovo tri sata, a teško je znati što je Turska dobila od toga. No, jasno je da Erdoganov tradicionalni balans više ne funkcionira, a Putin je taj koji je u boljoj poziciji te je u stanju ekonomski pritisnuti Tursku i Siriju. Da se Erdogan nije otuđio od partnera u NATO-u ili da se nije suočio s kritičnom masom kod kuće, nesumnjivo bi mu bilo lakše odmaknuti se od Putina.
