U balkanskom loncu kuha se nova kriza koju miješaju Rusija i Turska, piše u Wall Stret Journalu profesor Walter Russell Mead, stručnjak za međunarodne odnose sa sveučilišta Bard u New Yorku.
Sporazumno prekrajanje granica malo je vjerojatno
U najgorem scenariju, piše on u svome komentaru, Rusija i Turska ohrabrile bi svoje saveznice na Balkanu, Srbiju i Albaniju, na novo prekrajanje granica u regiji. Srbija bi, uz podršku Rusije, mogla prisvojiti velike dijelove BiH (Republiku Srpsku) na kojima žive etnički Srbi. S druge strane, turska podrška Albaniji mogla bi izazvati sličan manevar na Kosovu, ali i u Makedoniji gdje većina tamošnje albanske manjine želi ujedinjenje s matičnom domovinom.
No budući da pravo na znatan dio teritorija na koji ciljaju zagovornici Velike Albanije polaže i Srbija (Kosovo i Metohija) takvo dogovorno prekrajanje granica malo je vjerojatno, piše Russell Mead.
Međutim, takav ishod ipak nije nemoguć, a njemačka zabrinutost temelji se na uvidu u ozbiljne okolnosti i činjenice.
Rusija i Turska na Balkanu žele oslabiti Europsku uniju
Odnosi među balkanskim zemljama sve su napetiji i Zapad bi trebao brinuti o tome više nego o ruskom uplitanju. Turska je sve više članica NATO-a samo na papiru i unatoč dubokoj sumnjičavosti Turaka prema Rusiji, činjenica je da njihov predsjednik Redžep Tayyip Erdogan i ruski predsjednik Vladimir Putin u posljednje vrijeme blisko surađuju.
Turska i Rusija našle su se na istoj strani protiv Njemačke i Europske unije. Rusi ne mrze samo NATO već i EU vide kao prepreku obnovi povijesne uloge Rusije kao velike sile u u europskim poslovima. Turska se također okrenula protiv EU-a, napose Njemačke i njenih bliskih saveznica. Mogućnost stvaranja problema Europskoj uniji na Balkanu, s relativno malim troškovima i rizikom, za Rusiju i Tursku je suviše dobra prilika da ne bi bila iskorištena, piše Russell Mead u svome komentaru.
Izgledi za članstvo u Europskoj uniji zemalja poput Srbije, Makedonije, Crne Gore, Kosova i BiH više od svega su pridonijeli održavanju krhkog mira na zapadnom Balkanu. Svaka od tih zemalja radije bi bila dio EU-a nego povezana s Rusijom ili Turskom, smatra autor.
Europa očekuje angažman 'nezainteresiranog' Trumpa
Međutim, nade da će te zemlje postati članice Unije u nekom skorom roku sve su slabašnije. Europa u ovome trenutku gubi Veliku Britaniju i u složenim je odnosima s nekim svojim članicama poput Poljske i Mađarske. Stoga Bruxelles ne pokazuje previše želje za primanje u svoje okrilje pet novih, potencijalno problematičnih balkanskih država koje bi dodatno otežale upravljanje Unijom, a usto bi trebale i znatnu financijsku pomoć.
I Srbija i Albanija istodobno šalju signale da će se, ako im Europa okrene leđa, one okrenuti ka istoku, prema Rusiji odnosno Turskoj, što bi donijelo dodatno jačanje nacionalističkih agendi u njima.
Za EU bi novi krug balkanskog kaosa bio katastrofalan: izbjeglice, zločini, radikalizacija muslimana na Balkanu... Europa, međutim, ne smatra da može samostalno upravljati Balkanom pa očekuje da SAD bude dio tog rješenja. No, hoće li SAD pristati na to? Uplitanje u daleke balkanske svađe kako bi se olakšao život Njemačkoj nije baš ono što Donald Trump smatra pametnom vanjskom politikom, piše Russell Mead. Trump je skeptičan prema bilo kakvoj intervenciji na Balkanu, a mogućnosti novog kruga balkanskih ratova pristupa s hladnom distancom kakvu je Barack Obama zauzeo prema Siriji.
"Ono što se događa na Balkanu, ne ostaje uvijek na Balkanu"
Autor sugerira da bi to bila velika pogreška. Iako su svađe na Balkanu trivijalne u usporedbi s velikim problemima u drugim kriznim žarištima diljem svijeta, treba imati na umu - piše Russell Mead aludirajući očito na Prvi svjetski rat - da ono što se događa na Balkanu ne ostaje uvijek na Balkanu. NATO i EU mogli bi se naći usred drugog kruga balkanskog krvoprolića, a ta bi kriza mogla na duge staze redefinirati i odnos između SAD-a i EU-a.
U EU-u smatraju da bi diplomatska aktivnost i uspostava vojnih snaga na Kosovu bili relativno malo i kratkoročno američko "ulaganje" na Balkanu, ali s dugoročnim rezultatima.
No, SAD sada ima predsjednika kojeg se ne može lako uvjeriti takvim argumentima. Trump je, naime, uvjeren da su SAD desetljećima dopuštale svojim saveznicama izbjegavanje odgovornosti koju su na kraju one (SAD) morale preuzeti na sebe. Europljani kojima je stalo do mira na Balkanu morat će naći način kako uvjeriti skeptičnog Trumpa da se ondje aktivno uključi.
