SAD iduće godine očekuju predsjednički izbori, i to vjerojatno najneizvjesniji u poslednjih pola stoljeća. Analitičari, i iz redova republikanaca i iz redova demokrata, ocjenjuju da se trenutna politička kriza u SAD-u, s optužnicom protiv Donalda Trumpa i zahtjevom za opoziv (impeachment) Joea Bidena, može jedino mjeriti s aferom Watergate Richarda Nixona s početka sedamdesetih. Ishod glasovanja u SAD-u već sada iščekuju i brojne konzervativne i desničarske političke opcije diljem svijeta, a pogotovo u Europi. To je naročito vidljivo u Poljskoj i Slovačkoj, ali i u Mađarskoj, Austriji i Italiji.
Praktički jedno desetljeće europski konzervativci se 'ugledaju' na američke Republikance i njihovu kritiku liberalnih političkih opcija, kao i poteza liberalnih vlada. Istodobno, te opcije unutar EU su i najveći protivnici migracija, ponajprije iz Afrike i s Bliskog Istoka, kao i daljnjeg proširenja EU-a, pogotovo prijema zemalja zapadnog Balkana.
EU i dalje razmišlja
EU i dalje ostaje pri stavu da 'ne želi uvoziti nove sporove', što znači da će najprije trebati riješiti neriješena pitanja na Balkanu. Na prvom mjestu je pitanje statusa Kosova, ali i unutarnjeg stanja u BiH, a posljednjih godina i statusa manjina u Sjevernoj Makedoniji. Možda je upravo primjer ove, nekoć najmanje republike SFRJ, glavni 'adut' antieuropskim snagama: Makedonija je promijenila ime i postala Severna Makedonija, kako bi izbjegla daljnji veto Grčke, samo da bi se suočila s novim vetom - Bugarske. Političari u Sofiji odlučni su da ne dozvole bilo kakav napredak Sjeverne Makedonije prema Bruxellesu dok se ne riješe 'stara pitanja'. Nije tajna da Sofija smatra neke dijelove Sjeverne Makedonije 'povijesnom Bugarskom'. Tako je pitanje statusa Kosova (i njegove državnosti) zapravo samo jedan od gorućih političkih problema na Balkanu. Iako se godinama spekuliralo da bi zemlje EU-a koje ne priznaju Kosovo (Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Grčka i Cipar) mogle to učiniti u zamjenu za ustupke Bruxellesa, to se nije dogodilo, a vjerojatno i neće u godinama pred nama.
"Kosovo je Europa i ono ima sigurnu europsku perspektivu", izjavila je tadašnja visoka europska povjerenica za vanjske poslove Federica Mogherini još 2016. godine, najavljujući "viznu liberalizaciju za najviše godinu dana". Vizna liberalizacija za građane Kosova važit će od 1. siječnja iduće godine, sedam godina nakon prvobitnog plana. Ipak, analitičari smatraju da ipak neće biti apsolutna jer neke zemlje članice, poput Nizozemska i Austrije, žele zadržati opciju 'clausus terminus', odnosno da i dalje mogu odbiti ulazak pojedinim građanima Kosova. Ove zemlje se plaše velikog priljeva ekonomskih migranata, budući da mnogi stanovnici Kosova već imaju rođake, a neki i cijele obitelji koje rade u zemljama EU-a. Također, tijekom godina, brojni stanovnici Kosova prijavljivali su fiktivna boravišta kako bi dobili putovnicu Srbije koja "vrijedi" daleko više od kosovske.
Kasno Trump na Kosovo stiže
I dok se EU i dalje "predomišlja", za SAD, Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku stvari su završene još 1999. te nema povratka na staro stanje. To znači i da bilo kakav napredak Srbije, ali i cjelokupnog zapadnog Balkana prema EU izravno ovisi od rješavanja statusa Kosova. Joe Biden je 2016. godine, tada kao potpredsjednik SAD-a, izjavio u Prištini da se "mora raditi na smanjenu korupcije na Kosovu, koja je među najvišima u Europi".
I dok se Biden sprema za drugi mandat u Bijeloj Kući, korupcija je i dalje ogroman problem - pravno nejasnu situaciju su godinama koristile (a i dalje koriste) brojne kriminalne skupine koje tako stečen novac često ulažu širom europskih zemalja, najčešće u nekretnine. Njegov prethodnik (a možda i nasljednik) Donald Trump je 2021. naveo da je njegova administracija donijela povijesni sporazum između Beograda i Prištine, te da je to jedino moguće rješenje za regiju.
POGLEDAJTE VIDEO: Je li moguć novi rat na Kosovu? 'Postoje grupe koje bi bile zainteresirane za eskalaciju sukoba i oni koji to žele spriječiti'
