Sutra se navršava 35 godina od tragičnog događaja kojega se mnogi
dobro sjećamo, a posljedice se osjećaju i danas - Černobilske
katastrofe.
Točno u jedan sat i 23 minute, 26. travnja 1986. godine
eksplodirao je 4. reaktor nuklearne elektrane Vladimir Iljič
Lenjin u bivšoj Sovjetskoj Ukrajini, uz samu granicu s
Bjelorusijom. I tada počinje opasno otpuštanje radioaktivne
prašine, a jačina kontaminacije bila devet puta jača nego nakon
bacanja atomske bombe na Hirošimu.
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od
1500 metara і nošene vjetrom, krenule su prema Skandinaviji,
zatim središnjoj i jugoistočnoj Europi.
Idućih nekoliko dana vjetrovi su odnijeli preko 70% radioaktivnih
čestica s mjesta nesreće prema Bjelorusiji, a oblik oblaka, kao
što ste vidjeli u jednom je trenutku jako podsjećao na oblik
Hrvatske do koje su radioaktivne čestice došle peti dan nakon
eksplozije. Posljedice zračenja osjetilo je oko 5 milijuna ljudi,
a zdravstveni problemi kod velikog broja građana ostali su do
danas.
Dječji smijeh se na ovom igralištu zadnji put čuo - 36 sati nakon tragedije Pripjat - gradić od 50 tisuća stanovnika tada je zauvijek evakuiran. Predviđa se da će takav ostati sljedećih 20 tisuća godina.
Gajgerov brojač i danas podivlja kako se približavate Černobilu. Vitalij je u vrijeme eksplozije imao 12 godina - informacije su curile na kapaljku, svatko se, kaže snalazio kako je znao.
''Tek nakon 1. svibnja, kad se mama vratila s posla, ondje je
bilo raznog nagađanja, šuškanja, pričalo se potajno i tako se to
proširilo.... Mama nam je tada dala da uzimamo jod'', ispričao je
Vitalij.
Većina stanovnika Pripjata bila je na neki način vezana uz
nuklearnu elektranu. Nakon dotad neviđene katastrofe, na snimkama
se vidi kako je izgledalo nespretno saniranje reaktora pri čemu
je službeno poginulo 33 ljudi - no broj žrtava zapravo je
nesaglediv.
Nuklearni fizičar Tonči Tadić kaže - nemoguće je da se tako nešto ponovi.
''Ljudi danas doživljavaju svaku nuklearnu elektranu kao da je
ona kopija černobilske. Koja je bila izuzetak po svemu. Od same
njezine konstrukcije koja nema veze s nuklearkama našim zapadnim,
pa ni sa Krškim, preko činjenice da oko nje nije bio nikakav
betonski kontejment odnosno bunker koji bi zadržao u sebi sve što
eventualno dogodi unutra, nego najobičniji nejobičniji metalni
hangar - kao da je neka jeftina garaža'', rekao je Tonči
Tadić.
Vijest o opasnoj razini radijacije prvi su objavili Šveđani, svi
su mediji nakon toga vrvjeli savjetima kako se ponašati i što
izbjegavati. I sama se sjećam da se preporučalo izbjegavanje
salate, povrća, stariji su nas upozoravali da ne sjedimo na
travi.
I u 1200 kilometara udaljenom Zagrebu, izmjerena je povećana
razina radijacije, a onda je zagrebački radio 101 prvi u
Jugoslaviji objavio vijest o tome. Bio je 28.travnja, vikend
prije praznika rada, koji su mnogi planirali na otvorenom.
''Tamo gdje je padala kiša, to je sa kišom doista i spušteno. Tamo gdje nije bilo kiše, kontaminacije nije bilo, recimo na Hvaru ste mogli mirno jesti povrće i grožđe, jer tamo nije bilo kiše'', kazao je Tadić.
Černobil će ostati radioaktivan sljedećih 50 tisuća godina, ali kratkotrajno hodanje po betoniranim ili asfaltiranim ulicama već je dozvoljeno pa je Černobil tako postao i turistička atrakcija.