Širom otvorena usta, crveni mesnati obrazi na kojima se ocrtavaju drhtave krivulje olovke, glava bez vrata, ili pak melankolični dandy sa šeširom, cigarom u ustima, kvrgastom bradom i borama na čelu, samo su neki od načina na koji se Max Beckmann volio portretirati.
Majstor surove realnosti i karikaturalnog načinio je za svog života preko stotinu autoportreta ? crteža, akvarela, litografija, bakropisa, drvoreza.
Svi radovi nastali između 1900. i 1950. izloženi su u münchenskoj Novoj pinakoteci, zorno dočaravajući Beckmannov unutarnji svijet ? strahote rata, bijeg iz nacističke Njemačke 1937., egzil u Amsterdamu. U svojevrsnom lakonskom dnevniku najčešće nalazimo na likove marginalaca ? luđake, cirkusante, posjetitelje bordela, pijance u mitskim ulogama Odiseja, Fausta, Mefista.
Prema riječima Beckmanna, najteži zadatak svakog umjetnika prilikom stvaranja jest skidanje maski i demistifikacija ličnosti.
