Samo kilometar od naselja Posavski Podgajci, uz županijsku cestu prema Drenovcima u ataru Turije, nalazi se masovna grobnica uginulih životinja - leševa s poplavljenih područja, tvrdi Slavica Jelinić povjerenica HDSSB-a za Vukovarsko-srijemsku županiju.
Iako je teško reći koliko je predmetna jama široka, duboka i sigurna, može se shvatiti strah okolnog stanovništva, jer su oborine već isprale dio površinske zemlje koja je secirala, pa se boje da lešine ne izvire na površinu.
Na nezadovoljstvo i zabrinutost mještana zbog formiranja jama za odlaganje leševa uginulih životinja preblizu naselja ukazao je još u svibnju prošle godine i član vijeća mjesnog odbora i mještanin Posavskih Podgajaca David Antunović, što je i zabilježeno u Dnevnom izvješću o stanju na poplavljenom području Zavoda za javno zdravstvo.
Navedeni vjećnik je u nekoliko navrata tražio i pisano očitovanje načelnika općine Drenovci, Jakše Šestića, koje do danas nije dobio, čime još više dramatizira činjeničnu situaciju, dodaje Jelinić.
Tako mještani i dalje traže odgovor na pitanje zašto su se uginule životinje ukapale u jamu kada je u svrhu zaštite zdravlja ljudi i životinja Ministarstvo poljoprivrede svojim planom mjera na ugroženim i rubnim poplavljenim područjima zabranio zakapanje lešina i naložilo odlaganje istih u za to predviđene kontejnere koji su se trebali organizirano putem koncesionara odvoziti na neškodljivo uništavanje. Vlada RH je za koncesionara odredila tvrtku AGROPROTEINKA dd i odobrila odvoz u njihov objekat u Sesvetski Kraljevac te za tu namjenu izdvojila 1.000.000,00 kn iz državnog proračuna.
S druge strane, Županijski stožer za zaštitu i spašavanje Vukovarsko-srijemske županije u svojem je Izvješću o ovoj katastrofi iz lipnja 2014. godine naveo da je s poplavljenih područja uklonjeno 10.189 komada uginulih životinja odnosno 237.845 kg lešina, a od toga da je 93.888 kg ukopano u jamu po odobrenju, kako u tom izvješću piše, Ministarstva poljoprivrede.
Tko je što odobrio, koliko je stvarno tona lešina u tu jamu samo nekoliko stotina metara zračne linije od naselja zakopano, pod čijim nadzorom, je li se smjelo zakopati ili je ipak trebalo biti odvezeno u spalionicu, te što će biti kada nastupe velike vrućine ili obilne kiše - teško je dokučiti i odgonetnuti. Međutim, jasno je da je među stanovništvom veliki strah od zaraza i bolesti do čega može lako doći ukoliko je zbrinjavanje uginulih životinja od nekoga bilo olako shvaćeno, a državni novac potrošen.