Kuverta za državnu tajnicu pa za direktora. I kako je korupcija pokopala 40.000 ljudi

Klijentelizam i nepotizam, koji oslikavaju SMS-ovi iz Hrvatskih šuma, samo su predvorje korupcije. A klijentelizam, nepotizam i korupcija se na ovim našim prostorima smatraju kao nešto gotovo uobičajeno, maltene kao dio lokalnog folklora i dobrih običaja i tradicije koja se prenosi s koljena na koljeno. Jedna kuverta za državnu tajnicu, druga za ministricu, treća za direktora, četvrta za drvnu sječku, peta za trupce, šesta za software, i tako redom, jer jedino plava kuverta unosi red u takav nered. I zato taj nered traje i opstaje više i duže nego što su opstale sve države koje su ovdje nastale. Jer države dolaze i prolaze, ali kuverte ostaju. I osim ovakvih prigodnih slučajeva, kada takve korupcijske afere izbiju u javnost, kada Uskočka hapšenja i šumarski SMS-ovi ispišu nekoliko stranica zanimljivog političkog trilera, korupciju zapravo i ne doživljavamo kao nešto jako strašno. Sve dok se ne dogodi nešto jako strašno. Recimo, potres koji uzme skoro 40.000 ljudskih života. Jer od tih 40 tisuća ljudi, koliko je prije dva tjedna poginulo u Turskoj i Siriji, golema većina je izgubila život upravo zbog korupcije. Jer nisu to bili neki stari ruševni gradovi od blata i cigle kakve smo navikli gledati po siromašnim dijelovima Azije i Indije nego moderni gradovi s novim zgradama, kućama i neboderima.