Je li Vas iznenadio ovakav rebalans proračuna? Nije. Pogotovo jer se taj rebalans očekivao u prvom kvartalu ove godine, zato što je bilo jasno da će deficit biti puno veći nego što je planirano. Mi smo još prošle godine upozoravali da treba biti spremno više scenarija, kako bi se ograničio deficit. Planiran je rast BDP-a 0,5 posto, a vidimo da ćemo godinu završiti s padom BDP-a od oko 1,5 posto. Čekao se kraj ljeta da se vidi hoće li biti kakvih poboljšanja i očekivali smo da će Vlada do tada imati spremne mjere. Međutim, pred sam rebalans pojavili su se prijedlozi u medijima i bilo je jasno da nisu napravljeni ozbiljniji planovi u tom vremenu. Nije bilo pokušaja da se smanji deficit, što je u suprotnosti s Planom gospodarskog oporavka, koji predstavlja dobre temelje za reforme, smanjenje javne potrošnje. No, dogodilo se da mi sada nemamo plana i detaljnih mjera za uštede, a interesne skupine vuku svaka za sebe i ne prihvaćaju promjene.
Snimio i montirao Franjo Tot
Sindikati kažu da su građani zadovoljni rebalansom. Tvrde da nisu ništa izgubili. Nažalost, građani su izgubili puno, najviše. Povećat će se uloga države u gospodarstvu, nekonkurentnost i bez obzira na pozitivne efekte ulaska Hrvatske u Europsku uniju, pred nama je jedno vrijeme stagnacije, odnosno niskih stopa rasta, koje neće moći proizvesti rast zaposlenosti, plaća i standarda. Osim toga, zaduživanje koje je bilo veliko i po visokim cijenama nije bilo namijenjeno reformama i to će netko morati platiti. Što će država u tim uvjetima moći osigurati i kako će poticati gospodarstvo?
Što znači to povećanje uloge države u ekonomiji? Država, pokazalo je povijesno iskustvo, ne može bi tako efikasna kao privatni sektor. Veća uloga znači da će uzimati mnogo novca putem poreza, prireza i doprinosa, a troškovi rada su izuzetno visoki u RH. Ono što poslodavac daje puno se razlikuje od onog što zaposlenik dobiva na tekući račun. Državne tvrtke i dalje uživaju monopolistički položaj, a njihovi visoki troškovi poslovanja onda opterećuju i privatni sektor. Kroz razne parafiskalne namete također se opterećuju poduzeća. Tako danas imamo slučaj da se uzima iz perspektivnih grana i novac se neracionalno ulaže u, primjerice, brodogradnju ili višak zaposlenih u javnim tvrtkama, ili u kapitalnu opremu koja neće biti implementirana, nego stoji u skladištu godinama. Kada sa svom tom imovinom upravljate na takav način, onda padaju cjelokupni kapaciteti gospodarstva.
Protivite li se uvođenju novih poreza? Nove izvore financiranja proračuna treba pronaći, ali i smanjiti ukupno porezno opterećenje. Znači treba nam šira porezna baza, što doprinosi i stabilnosti punjenja proračuna. Porezni sustav u nas je uglavnom prilagođen poreznoj administraciji. Ne uzima u obzir objektivnu ekonomsku snagu pojedinca i bitne promjene, poput činjenice da je u zadnjih deset godina puno ljudi zaradilo na nekretninama i dionicama. Taj dio je do sada bio tek neznatno oporezovan. Najlakše je oporezivati potrošnju i plaće. Imamo nepovoljnu strukturu gospodarstva, zasniva se na uvozu i potrošnji države i samih kućanstava. Destimuliran je rast zaposlenosti i efikasnosti, potiče se rad na crno, a to je uvelike i posljedica poreznog sustava.
Snimio i montirao Franjo Tot
Dakle, s porezom na imovinu i ekstraprofite se slažete? Apsolutno, porez na svu imovinu i porez na kapitalnu dobit.
Što mislite zašto nisu uvedeni pokraj 14,5 mlrd. deficita? Kapaciteti Porezne uprave su limitirani, ne zbog ljudskih kapaciteta već prvenstveno po pitanju IT infrastrukture. Kako oporezivati kapitalnu dobit ako niste povezani sa svim institucijama, burzom. Drugo, imamo nesređene zemljišne knjige koje su pridonijele i neopravdanom rastu cijena nekretnina u godinama prije krize. Nema značajnijeg napretka iako su njihovo sređivanje financirale međunarodne financijske institucije kroz nekoliko projekata.
Kad možemo očekivati da će se to promijeniti, da bismo mogli uvesti te poreze? Eto, prošle su dvije godine od uvođenja OIB-a, a, primjerice, mlada susjeda Crna Gora je gotovo potpuno sredila zemljišne knjige. Teško je reći. U godinama pred krizu živjeli smo u iluziji da gospodarstvo može rasti samo zahvaljujući posuđivanju te da se reforme ne moraju provoditi. Morali bismo privući investicije. Početkom desetljeća smo se uspoređivali s Češkom, a ona je ostvarila rast gospodarstva, ali i promjenu u njegovoj strukturi. Potom smo se počeli uspoređivati sa Slovačkom, željeli smo biti Irska. Slovačka je provela reformu poreznog sustava, uvela flat tax, deficit svela na nulu u kratkom vremenu i daleko odmaknula od Hrvatske. Ona je članica eurozone, izvozno je orijentirana. Ja bih nas danas ponajprije usporedio s Bugarskom, barem po sličnim problemima u gospodarstvu. Bilo bi nezgodno da se u budućnosti moramo uspoređivati sa zemljama u okruženju, koje su trenutno iza nas. Radi se o propuštenim prilikama.
2000. smo se uspoređivali s Češkom, a ona je ostvarila rast gospodarstva pa smo se počeli uspoređivati sa Slovačkom. Slovačka je provela reformu poreznog sustava, uvela flat tax, deficit svela na nulu u kratkom vremenu i daleko odmakla od Hrvatske. Ona je članica eurozone, izvozno je orijentirana. Ja bih nas danas usporedio s BugarskomMožemo li zbog rekordnog deficita očekivati pad vrijednosti kune, kao što je ljetos u Saboru najavio Rohatinski? Ne postoji trenutna opasnost za naš tečaj. Mislim da je taj njegov nastup više bio poticaj Vladi da smanji rashode. Činjenica je da na tečaj u dužem roku ne utječe samo HNB, nego i fiskalne vlasti. Tečajna politika ovisi o procjeni rizičnosti investitora. Financijski sustav je u trenucima krize ostao stabilan. Kuna je trpjela najslabije deprecijacijske pritiske u okruženju. Početkom iduće godine nadamo se završetku pregovora s EU, što će poboljšati kreditni rejting pa će biti i manje rizika za tečajnu politiku. Međutim, buduća tečajna kretanja će uvelike ovisiti o fiskalnoj konsolidaciji te reformama.
Je li porez na aktivu banaka protuustavan i bi li banke u tom slučaju pokrenule odmazdu, povećanjem kamata ili selidbom kapitala? Kod nas se zna reći da je neki sektor preprofitabilan, a da nitko taj termin ne zna objasniti ili potkrijepiti brojevima. Prošle godine su bile telekomunikacije, pa su uvedene posebne trošarine. Ove godine je to bankarski sektor iako je zabilježen drastičan pad dobiti u apsolutnom iznosu. Hrvatska, u odnosu na regiju, ima ispodprosječno nisku profitabilnost. Nema preprofitabilnih sektora, eventualno mogu postojati određeni baloni, primjerice, u građevinarstvu prije krize. Nije tu problem veliki profit, nego što taj balon nije bio održiv i potencijalni je rizik za cijelo gospodarstvo. Naš bankarski sustav je vrlo konkurentan, ušao je u fazu zrele industrije.
Pa, banke same obavještavaju medije o svojoj dobiti. Nije da nemate. Bankarski sustav ne može biti pomoć gospodarstvu ako nije profitabilan. Sjetimo se samo koliko su porezni obveznici SAD-a, koji su dužni generacijama unaprijed, bili sretni kada su banke počele ostvarivati dobit. Ako nemate zdrav financijski sustav, ne možete imati ni rast gospodarstva. Dobit banaka nije loša, u većini slučajeva se zadržavala u Hrvatskoj, povećavao se kapital i kreditni potencijal banaka. U prvoj polovici godine ima banaka koje su ostvarile gubitke. Najveći problem Hrvatske bio bi kad bi bankarski sustav ušao u probleme, doveo bi u pitanje financijski sustav i trebalo bi jako puno vremena, rada i truda za izlazak iz financijske krize, i to ne bismo uspjeli bez međunarodnih financijskih institucija. Porez na banke nije problem, nego njegova svrha. Ne bi otišao za reforme, nego za održavanje postojećeg stanja npr. u poljoprivredi ili brodogradnji, koje će trpjeti posljedice jer se nisu prilagodile današnjim uvjetima.
EU prozivaju zbog licemjerja i tvrdi se da reformama koje nameće pristupnicama uništava konkurenciju jer i sama potiče poljoprivredu, a njeni su kapitalisti vlasnici brodogradilišta i drugih industrija u zemljama s jeftinom radnom snagom. Teorija zavjera uvijek ima i ne bih ulazio u to koliko su točne. Činjenica je da se zapadni svijet suočava s negativnim aspektima globalizacije i morate se prilagođavati. Indija i Kina bilježe velike stope rasta, gospodarska slika u zadnjih 10 godina se značajno izmijenila i ništa nije kao prije. Zapadna ekonomija se suočava sa starenjem stanovništva i to se ne može riješiti u kratkom roku. Za Hrvatsku bih rekao da je mala zemlja koja ne može sama stvarati trendove, pogotovo zato što je naša strateška odluka integrirati se u EU. Vjerujem da je to dobra odluka bez koje bismo živjeli standardom kao neke srednjoazijske zemlje, čak i gore jer nemamo sirovina za izvoz. Imamo turizam, ali on bi ostvarivao lošije rezultate. Više ne postoji trgovinska barijera, a radna snaga je veća i jeftinija na istoku i teško je očekivati da ijedna zemlja ovdje, osim u specijaliziranim nišama, može konkurirati serijskoj proizvodnji tankera ili u tekstilnoj industriji Cilj EU je ulaganje u znanje, razvoj i tehnologije. Ali, možemo očekivati da će azijske zemlje ipak nastaviti rasti nauštrb i EU i SAD-a.
Zašto bih ja kao njemački bankar otišao u Hrvatsku ako ondje na 100 uloženih kuna dobijem 15, a rizici su manji jer je gospodarstvo stabilno, a ovdje ne znam tržište i zaradim osam kuna? To je racionalno, ne osveta. Vratimo se porezu na banke. Bi li one povukle kapital iz Hrvatske da ga ona uvede? Sve te banke su došle s dugoročnim ciljevima i uložile su puno novca. Oko 60 milijardi kuna inozemnih investicija je uloženo u Hrvatsku da bi se bankarski sustav osnažio i izašao iz krize devedesetih, kada se pokazalo da je država loš gospodar. To ne bi bila osveta državi, nego su to normalni procesi. Ako država penalizira kreditiranje, dolazi do promjene poslovne politike, i tu postoji opasnost od odljeva kapitala u druge zemlje. Zašto bih ja kao strani bankar otišao u Hrvatsku ako na matičnom tržištu na 100 uloženih kuna dobijem 15, a rizici su manji jer je gospodarstvo stabilno, a ovdje ne poznam tržište i zaradim osam kuna? To je racionalno, ne osveta.
Što bi bilo s kamatama? U najblažem slučaju bi se zaustavio aktualni trend pada kamatnih stopa, ali krajnji rezultat je teško predvidjeti jer još samo spekuliramo detaljima. Ako i ne porastu aktivne kamatne stope, vrlo vjerojatno će doći do pritiska na pad kamatnih stopa na depozite.
Koliko znate i što mislite o inicijativi da banke preuzmu državne udjele u tvrtkama. Ne bih to komentirao, ne znam dovoljno.
Čini li Vam se to kao dobra ideja? Država je loš vlasnik i mislim da bi im bilo bolje da imaju strateškog partnera.
Savjetnički tim premijerke navodno se raspada. To su vrsni makroekonomisti i svi su stali iza Plana gospodarskog oporavka, a znamo da je ovaj rebalans, koji neki zovu disbalans, u potpunoj suprotnosti s planom i da se spominju novi porezni oblici, nije smanjena uloga države u gospodarstvu. Normalno je da kada netko garantira svojim imenom za projekt, u ovakvim situacijama dovodi do poteškoća. Bez obzira na tešku situaciju i štrajkove, ne treba odustati od tog plana jer većina stručnjaka i međunarodnih financijskih institucija je njime zadovoljna, poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.
Da ste na Kosoričinom mjestu, gdje biste rezali? U listopadu prošle godine predstavili smo Recept za izlazak iz krize, kratkoročne i dugoročne mjere te ciljeve. Rezale bi se i promijenila bi se struktura subvencija, koje bi bile ograničenog karaktera, ne trajne, te bi se definiralo da budu za modernizaciju, a ne očuvanje postojećeg stanja. Imamo probleme s običnim, ne povlaštenim mirovinama, jer ako ih smanjite te ljude prebacujete u socijalu. Tu bismo ispravili neke greške iz prošlosti. Jedna od mjera je i bolja organizacija državnih institucija usmjerenih razvoju, zatim restrukturiranje tvrtki u državnom vlasništvu, izdvajanje non-core poslova, poput čišćenja i zaštite iz sustava javne uprave, i njihovo stavljanje na tržište. Pomoglo bi i osnivanje jedinstvene službe za upravljanje ljudskim resursima, tako da ako u jednom ministarstvu zaposlenica ode na porodiljni ili bolovanje, ne zapošljavate novog čovjeka, nego premjestite jednako kvalificiranu osobu iz drugog ministarstva na njeno mjesto.
Može li Hrvatska vratiti dugove i koliko smo blizu bankrotu? Nije tako crno. Grčka je u puno goroj situaciji jer je udio javnog duga u BDP-u višestruko veći. Zabrinjava što je dinamika rasta inozemnog duga od kraja 2008. godine naovamo naprosto neodrživa i što od tada nisu provedene reforme koje su nam potrebne kada izađemo iz krize.
O Vladinoj kritici ekonomskih analitičara prilikom donošenja rebalansa i osjeća li se prozvanim... Nikad nisam dobio nikakav naputak što govoriti i za što se zauzimati, osim za dugoročni napredak zemlje. Banke i Vlada imaju isti cilj. Ne žele, kao što teorije zavjere kažu, samo doći i opljačkati, nije točno da su reforme i otpuštanja u javnoj upravi u interesu stranog kapitala. Ako dođe do otpuštanja banke kratkoročno pate, raste broj problematičnih kredita, smanjuje se broj klijenata itd. Ipak, moramo biti svjesni da dugoročno pozitivnih trendova u gospodarstvu nema bez bolnih rezova danas.
O tome jesu li pravi vlasnici Hrvatske inozemni kreditori... Sve tranzicijske zemlje posuđuju novce vani jer je nacionalna štednja niska i ne omogućuje investicije. Naš problem je što smo uvozili kapital za rast osobne potrošnje ili ekonomski često neopravdane državne investicije, zastali smo s reformama. Inozemni dug će vjerojatno ove godine prijeći 100 posto BDP-a i postoje određena pravila igre. Ako sve zemlje u EU režu troškove, onda moramo i mi. Sami smo si krivi.
O omraženosti bankara, izjavi ekonomista Warrena Buffeta da 'bankare i njihove supruge zbog krize treba financijski uništiti' te tezi Bertolta Brechta da je lakše krasti ako osnuješ, a ne opljačkaš banku... Kriza je zaista potekla iz financijskog sektora, zbog neodrživih balona i pohlepe. Je li to greška samo bankara koji su iskoristili priliku ili i države koja nije regulirala, to je za raspravu. Kritike su razumljive, ali banke na ovom području su si u krizi pomogle da bude podnošljivija. Ne ide kapital protiv rada i rad protiv kapitala, potrebna je sinergija.
O pravednosti spašavanja financijskih institucija u SAD-u javnim novcem... Pravedno nije, ali opravdano vjerojatno je. Procjena je bila da se uloži u financijske institucije jer su one krvotok gospodarstva. Svi znamo kakve je posljedice imao stečaj Lehman Brothersa na svjetski financijski sustav. Treba donijeti dodatni nadzor na globalnoj razini, smišlja se regulativa kojom se treba postići stabilnost banaka da se ovo ne ponovi.
O porezu na banke u Njemačkoj... Cilj tog poreza je da se smanje špekulacije i osigura stabilnost banaka. U Hrvatskoj su obvezne rezerve i kapitalni zahtjevi vrlo visoki i banke plaćaju premiju za depozite, što je slično stabilizacijskom fondu. Ukoliko bi se takav porez uvodio u Hrvatskoj, morao bi biti u skladu sa standardima u EU i zemljama u okruženju i moralo bi se voditi računa da se ta sredstva iskoriste na najbolji mogući način. Jednostrano uvođenje takvog poreza vjerojatno bi povuklo i brojne rizike za domaće gospodarstvo.
