Na mjestu gdje se Europa susreće s Azijom, na rubu ruskog grada Jekaterinburga leži groblje Širokorechenskoe. Ljeti je to spokojno mjesto, ali taj osjećaj mirnoće prikriva činjenicu da su mnogi tamo pokopani žrtve burne ruske povijesti. Umrli su u revolucijama i ratovima koji su potresali Rusiju u 20. stoljeću. Ali, među njima leži i skupina mladića umrlih u posljednjem desetljeću u dobi između dvadesete i tridesete godine života. Oni su žrtve ruskog načina vođenja poslova u kojem je granica između gospodarstva i organiziranog kriminala vrlo tanka.
Ma kako bilo, njihov položaj za životu odražava se i u smrti. Nad njihovim se grobovima uzdižu stručno izgravirani spomenici veličine njihova lika u životu. Statue su uspravne, lica se smješe ili samo promatraju prolaznike, ponosno u smrti kao i u životu.
Mikhal Kuchin ubijen je mecima 1994., u 34. godini života, dok je napuštao svoju kuću. Nije imao kriminalni dosje, a službeno se vodio kao nezaposlen. Na spomeniku u lijevoj ruci drži ključeve od automobila na privjesku sa simbolom Mercedesa. U zemlji u kojoj milijuni voze Lade, to je stvarni statusni simbol bogatstva i moći.
ŤUvijek dolazi televizijska ekipa, ceremonije su predivne, prebogate, a ljudi je uvijek vrlo mnogoť, tako djelatnik groblja Aleksei Jurkov opisuje sprovode ruskih mafijaša.
Niti jedan od tih ljudi nije ostario. Ipak, nezaboravni sprovodi i veličanstveni spomenici osiguravaju im besmrtnost.
