"On je puno više bio s mamom, i mi nismo iz istog kvarta. Tamo gdje sam ja odrastao, on bi došao vjerojatno u blindiranom autu". Tako je predsjednik Republike neki dan komentirao kvartovsku pripadnost predsjednika Vlade.
Bili smo danas u tom zloglasnom kvartu u kojem je odrastao Zoran Milanović. Bili smo kod njegove osnovne škole, preko puta koje se nalazi zgrada u kojoj je proveo djetinjstvo. Nismo došli s blindiranim autom, sve je djelovalo jako pitomo.
O nekadašnjem susjedu u kvartu pričali smo s jednim od Milanovićevih vršnjaka. Mladen Božić je cijeli život u Trnju, školske dane u kvartu pamti ovako: "U ono vrijeme Trnje je sigurno bilo jedan od kvartova gdje su živjeli najčvršći momci. Dobro, možda ne baš blindirani auto, ali nije baš bilo svejedno kud hodaš, gdje ideš, čak i po danu, jake su bile te kvartovske podjele".
U Trnju je najveći dio života proveo i povjesničar Ivo Goldstein, koji potvrđuje da je kvart u 70-ima i 80-ima sigurno bio, ako ne opasnije, onda divljije mjesto od centra grada. "Nisam nikad doživio nasilje, ali čuo sam da su dečki prodavali cigle. Nije se to nama događalo, ali drugačiji je profil, socijalni profil je bio apsolutno drugačiji na Trnju", kaže Goldstein.
U takav profil se Milanović dobro uklapao, kaže Mladen koji ga iz tih dana pamti istog kakav je i danas. "Nije imao nekog respekta prema dečkima sa Savice ili Starog Trnja. Znači, kad je u košarci došlo do nekog kontakta, odmah je bilo 'kaje, kaj ti, kaj je, ovo ono'. Znači nije se bojao, možda ga je to spašavalo, a možda samo nije na pravo naletio s druge strane", zaključuje Mladen Božić.
Jer u jednom drugom kvartu tada je na koš pucao Andrej Plenković. 'Jorda iznad svih', kako je pisalo na grafitu kod osnovne škole u koju je išao Andrej Plenković, na Jordanovcu. Tamo je bilo i igralište na kojem je, kao i mladi predsjednik, također volio igrati košarku.
A kao i stariji predsjednik, kako smo pronašli u osobnom videu stranke uoči prošlih izbora, i sam se volio pohvaliti fakinstvom. Na pitanje je li u školi bio štreber ili mangup, odgovorio je kampanjac, odnosno može se reći i mangup. Tako bi se moglo zaključiti da smo jedinstveni u svijetu jer na čelnim mjestima u državi imamo takve frajere.
Kvartovski mangupi na kraju su završili zajedno, na Zrinjevcu u Ministarstvu vanjskih poslova, u diplomaciji su započeli svoje karijere. Zajedno su na neki način i danas, obojica žive u strogom centru grada, niti kilometar jedan od drugoga.
Ipak, kad smo svaki dan izloženi ovakvih salvama, ne bismo se trebali čuditi da se i kroz kvartove natječu tko je veći mangup. "Mislim da je to dio političkog folklora kojeg i jedan i drugi shvaćaju manje ozbiljno, tako da javnost to jednostavno mora percipirati kao takvo. Ali, i to je Hrvatska, na neki način", zaključuje Ivo Goldstein.
I kako stvari stoje, jedan na jedan ih nećemo gledati, ni na kvartovskom haklu, ni u debati.
