Zašto je inflacija u Hrvatskoj veća nego u Sloveniji, Italiji, Grčkoj, doslovno nego u svim europskim zemljama. Zašto cijene hrane još uvijek nisu prestale rasti ako energenti više nisu tako skupi. U Direktu je sve prokomentirao ekonomski stručnjak Mladen Vedriš.
Kako vi tumačite da Hrvatska nakon Slovačke ima drugu najveću stopu inflacije?
Mi smo jedno relativno malo, zatvoreno tržište. Gdje je jedna oligopolna struktura prodajne mreže koje dobro paze jedan na drugo, da ne iskoče, ali cijene drže na jednoj razini. Velike korporacije grade svoju politiku prema svakom tržištu. Gdje mogu, prošli smo to u financijskom sektoru gdje smo imali među najvišim kamatnim stopama, na našem tržištu. Sigurno je da taj nedostatak transparentnosti konkurencije i jedne regulatorne uloge gdje je to moguće, čini da, kao što smo vidjeli od trgovine do banaka, marže bivaju veće nego je to europski prosjek, nego je to prosjek eurozone. Okolnosti koje su stvorene u našem sustavu im barem do sada omogućuje.
Vidjeli smo maloprije da smo lani povrće plaćali 100% manje. Cijene hrane iz mjeseca u mjesec i dalje rastu, premda ni gorivo više nije tako skupo: jesu li krivac visoke marže trgovaca? Odnosno pohlepa trgovaca.
Teško je to reći. Sociološki to možemo tako zvati, ali suštinu možemo reći da je to korištenje tržišnih prilika. Međutim, kada govorimo o poljoprivrednim proizvodima, izloženi smo tolikim elementarnim nepogodama - suše, poplave, oluje, tako da taj fond domaćih poljoprivrednih proizvoda je sužen i usitnjen, a ono što dolazi iz uvoza, je po istoj logici o drugim proizvodima i robama, ima marže koju naše tržište dopušta ili je dopuštalo. Stvari će se promijeniti, jednostavno kupovna moć naša znači, govorimo o niskim cijenama u usporedbi s Europom, a razina plaća je nominalna. Ona je kupovna moć znatno manja i to će dovesti sigurno do promjena. Kupci će se već okrenuti akcijama, proizvodima cjenovno prihvatljivijih, ali niže kvalitete. Potrošači će i bojkotirati proizvode koji im nisu neophodni, a skupi su. Vi ste nedavno imali prilog u Puli u sladoledu. I on baš govori o tome gdje je ponuda elastična gdje se kupac može odreći toga, on će to napraviti. Već sada kad pogledate promete maloprodaje, oni količinski padaju ili stagniraju. Ono što raste su financijski pokazatelji, vraćamo se opet na porast cijena. Počeli ste s time što je u Europi, u Grčkoj naravno inflacija na 3,4 posto u istom razdoblju, Španjolska 2,3 posto, Slovenija 5,5 posto, u Hrvatskoj prema našoj metodologiji Eurostat ona je 8 posto. Istovremeno, nominalno naši osobni dohoci su značajno niži. I sve će to dovesti, kada prođe ljetna euforija, da će se potrošnja i raspoloživi dohodak vezati mogućnosti potrošača, a ne želje onih koji proizvode prodaju.
Što bi se dogodilo da ljudi jednostavno počnu bojkotirati preskupe proizvode: U Italiji su to napravili s tjesteninom, i ona je pojeftinila.
Te zemlje poduzimaju, osim bojkota potrošača, i ozbiljnije mjere. U Francuskoj Vlada je pregovarala s najvećim trgovačkim lancima. Dogovorila je da cijene za 300-400 artikala da ostanu na istoj razini. Tako da tu i regulatorna uloga može učiniti svoje. Osim toga gdje god je potrošačima moguće da stegnu potrošnju danas u ime neke buduće potrošnje da će to biti drugačije raspoređeno. A i oni koji će u trgovinama ponuditi cijene koje su niže, na većem prometu, s nižim cijenama ostvarit će veći ukupni prihod, ali i profit. Nikad nije javnosti prikazano što je u cijeni vitalnih proizvoda cijena proizvođača, što je trgovačka marža, a onda i porez i doprinos. Tek kad bi na transparentan način pokazali pedesetak proizvoda, vidjeli bi u koga uprijeti prst, tko je u nekom periodu povećao cijenu.
U inflaciji nije samo riječ 7,7 posto nego je to inflacija na inflaciju. Cijene su itekako rasle i prije, u prvom polugodištu prošle godine. Na sve sto smo spomenuli je i konverzija na euro. Tu su bila i povećanja, krizna, energetska, transakcijska. Uzroci porasta cijena su višestruki, ali došlo je do zidanja cijena koje je na granici i neće ga tržište prihvatiti.
Analitičari očekuju da bi cijene mogle nastaviti rasti u kolovozu: mislite li i vi tako i u kojoj mjeri turizam hrani inflaciju?
Jednim dijelom da, nažalost domaće stanovništvo u turističkim zonama profitira, ali i plaća ceh jer je sve skuplje. Ali imate i drugi fenomen, da veliki proizvođači, trgovci iz srednje Europe otkud dolaze turisti daju bonuse ukoliko se kupuje u tim istim lancima u RH. Jedan dio priče je i da su turisti dobro informirani, gepek im je pun stvari iz matičnih zemalja. Oni imaju budžet, dobro će paziti na potrošnju, na većini terasa restorana danas imate slobodnih mjesta kojih nije bilo prije. A na godinu kada izvuku lekciju pitanje je što će ona biti s našom konkurencijom - Turskom, Grčkom zemljama u kojima će oni profitirati, od naših nesmotrenosti ove godine.
