Vanjskopolitički analitičar Tonči Tadić gostovao je kod Mojmire Pastorčić u RTL-u Direkt i komentirao aktualnosti vezane za američkog predsjednika Donalda Trumpa, sukob s Volodimirom Zelenskim i kako se u svemu tome snalazi Europa.
Može li se politika voditi kao biznis? Može li Trump svijet voditi kao što je vodio svoje firme?
Pa to ne bi bilo dobro jer je Trump čovjek koji je četiri puta bankrotirao. Dakle, čovjek koji je uspio bankrotirati čak i kockarnicu što je doista povijesni uspjeh. To je čovjek koji je uspio bankrotirati svoje Sveučilište. I na kraju krajeva, to je čovjek koji je imao velikih problema sa sudom radi izvlačenja novca iz vlastite humanitarne zaklade. Dakle, gotovo nema posla u kojem je bio, a da taj nije prije ili kasnije bankrotirao. Naravno, taj bankrot je bio način odnosa s vjerovnicima. Dakle, ja sam u bankrotu, sad me tuži. Međutim, politika se ne može voditi kao biznis zato što su vlasnik države zapravo građani i na kraju si odgovoran građanima. A međunarodni odnosi nisu međunarodno poslovno pravo, nego konvencija međunarodnog prava i međunarodni sporazumi koje Trump, naravno, ignorira jer će on to sve skupa početi iznova ispregovarati i napraviti puno bolje nego što su generacije prije njega radile.
Jako je zanimljivo da ga se percipira kao uspješnog biznismena, a toliko je puta bankrotirao. Kako komentirate njegov govor u Kongresu? Najdulji govor ikad jednog predsjednika, možda malo podsjeća na Fidela Castra.
Bilo je nešto 'Castro svih momenata' u tome. Velika samohvala i najave velikih promjena. Sve počinje od njega. Dakle od trenutka kad je on preuzeo vlast, sve prije toga je potpuna katastrofa. Neprekidno ustajanje uz ovacije kao nekada sovjetskim vođama ili našem pokojnom diktatoru Jugoslavije, Josipu Brozu. I onda niz nevjerojatnih najava koje su od neke doista zastrašujuće. Ideja da će on imati Grenland, ovako ili onako, da mora preuzeti Panamu. Najave carina svima i svakome. To ne sluti na dobro.
Je li netko u rangu sa svim tim?
Pa mene su zapanjili trendovi iz same Republikanske stranke, najprije od te ideje da njegov rođendan postane državni praznik, pa da mu se omogući protuustavno treći mandat, pa da se njegov lik kleše pored Washingtona, Jeffersona, Lincolna i Theodora Roosevelta. A ljudi moji 'ko to vodi. Hoćemo uskoro imati štafetu i parade tamo?
Što kažete na ovaj razvoj situacije s Ukrajinom? Jučer je rekao obustavlja isporuku, sada se čini da se stopiraju obavještajni podaci. Je li Amerika i dalje uopće saveznik Ukrajine?
Ja bih radije rekao da Amerika sada vodi rat protiv Ukrajine do posljednjeg Rusa. Do sada smo imali tezu da Amerikanci ratuju protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, ali na ovakav način možemo zaključiti samo to da Amerika ratuje protiv Ukrajine do posljednjeg Rusa koristeći rusku pomoć. Dakle, čitav koncept zaustavljanja rata, kako ga je on zamislio je pritisak na slabiju stranu da popusti, kapitulira ili kao što je to nekada duhovito, rekao pokojni Đuro Utješanović u večernjoj školi 'kad se nitko ne bi branio tko je napadnut, rata ne bi bilo'. Ali to nije način na koji se vodi međunarodna politika. Dakle, koji su to principi i iza čega stojiš? Ako ti je sila jedini princip, onda to ne sluti na dobro za čitav svijet.
Kako biste komentirali susret Zelenskog i Trumpa u Ovalnom uredu? Ispada kao da je Zelenski upao u zasjedu
To je moj prvi dojam je zapravo bio da don Vito Corleone pokušava utjerati reket od vlasnika pizzerije koja je spaljena, a pizzeriju je spalio protivnički mafijaški klan i sada vlasnik pizzerije Zelenski, objašnjava don Vito Corleone da stari nema plaćanja reket ako me ne štiti, a ovaj kaže ne, ne ti svejedno moraš platiti reket za to što smo do sada štitili. On me kaže kako si me štitio kad mi je spaljena pizzerija. Dakle, ta razina rasprave, gdje je svatko nekome nešto dužan vodi do apsurda. A što kad bi Zelenski postavio pitanje tko će meni nadoknaditi oduzeti nuklearni arsenal od tisuću devetsto nuklearnih bojnih glava strateških bombardera Tupoljev. Raketa srednjeg dugog dometa koje su, ali su za nekih 150 milijardi eura koje su morali dati Rusima pod prijetnjom američkih sankcija. Tko će mi nadoknaditi ratnu štetu i uništene gradove radi toga što niste na vrijeme poslali pomoć koju ste morali poslati. Dakle, mogli bi ići u nedogled. Na taj tako i sve kasnije Trumpovo optuživanje europskih kolega da ne pomažemo dovoljno američkim ratnim naporima se može postaviti na posve drugi način. Tko će nadoknaditi troškove ratovanja u američkim ratovima na Bliskom istoku i u Afganistanu?
To pitanje nitko ne postavlja. Jako mi se svidjela ova paralela s don Vitom Corleoneom. Stvarno je tako nekako izgledalo kao da se natječu tko će više uvrijediti Zelenskog, a s druge strane o Putinu nitko ništa
Putin je, odjednom sada dobar čovjek koji je u nekom ratu, nitko ne zna kako i zašto. Rat je počeo Putinovim napadom na Ukrajinu, brutalnim napadom i uništavanjem svega i svačega, što mu je bilo na putu. I sad govoriti Zelenskom u Ovalnom uredu znaš rat je strašan, to je potpuno bizarno. To je kao da Tuđmanu ili Aliji Izetbegoviću 93. objašnjavaš, znaš, rat je jako strašan.
Je li to zapravo neka strategija da se Putina ne kritizira, pa da će bolje biti pregovarati s njim?
Iza svega stoje dvije bizarne ideje. Prva je Trumpova opsesija za Nobelovom nagradom za mir koja traje još od 2017., a druga je i ideja da zbližavanje s Putinom može dobiti Putina na stranu Amerike za budući sukob s Kinom, zaboravljajući da je Putin toliko dužan da se to ne može dogoditi. Na kraju krajeva, kad podvučete crtu od zapadne granice Kine prema sjeveru, dolje imate milijardu i 400 milijuna Kineza, a gore 20 milijuna Rusa.
Kako se Europa u svemu tome snašla?
Europa je po običaju, iznenađena i uvrijeđena. Svi se sad silno čude kako se Trump ponaša kao da to nije govorio. Pazite, on je tri godine govorio što će raditi kad dođe na vlast, da će stisnu Zelenskog da prihvate mir, da će Europi lupiti carine, da će se ponašati kako se ponaša i sad se svi čude da se on doista tako ponaša. Ključno kod svih autoritarnih vođa je što oni nikad ne lažu o tome kako će se ponašati kad dođu na vlast, uvijek to naprave.
I on je govorio kad bi bio diktator na jedan dan, iako se čini da neće biti ni jedan dan. Hrvatska i Trump, što možemo tu očekivati?
Meni je fenomenalna ta razina ljubavi prema Trumpu koji je dio Hrvata iskazuje zaboravljajući činjenicu da je Trumpov zet u Beogradu u paktu s Vučićem gradi stambeno poslovni kompleks na mjestu bivšeg Generalštaba JNA i da se s time zapravo od strane Srbije kupuje Trumpova naklonost. Da za veleposlanika dolazi Blagojević čovjek koji otvoreno i iskaže veliko srpska stajališta.
Je li bi trebali probati kupiti naklonost?
Pa ako ćemo doći na tu razinu, onda bi valjda gradonačelnik Splita trebao tamo gdje je nekada bilo Tito staviti natpis Trump na Marjan i Hotel Marjan preimenovati u Trump Tower. Tu bi u Zagrebu Tomašević morao zagrebački neboder ofarbati u zlatno i stavit gore Trump. Gradonačelnik Rijeke tamo gdje je bilo Tito na Korzu na neboderu Trump zlatni natpis, a u Osijeku bi, naravno, pored Starčevića morao biti četiri puta veći zlatni kip Trumpa, ne mora biti od metala može biti od plastike, ali bitno je da je zlatni. I u Dubrovniku naravno Mato Franković treba cijeli Srđu pretvoriti u golf teren Trump Golf resort. I time smo sve probleme riješili. Ja znam da to djeluje nadrealno i da to djeluje šašavo, ali to je razina na kojoj danas on vodi američku vanjsku politiku.
Upravo sam to htjela reći, ja se smijem o ovome kao da govorite o šali, a zapravo govorite točnu istinu
Sve što on radi u ovih zadnjih 45 dana je crni humor. Dakle, uvođenje carina susjednim zemljama s kojima ima glavninu ekonomske razmjene, uvođenje carina Europskoj uniji. Njegovo kaćanje sa svim saveznicima, a umiljavanje diktatorima koji su protivnici. Nevjerojatno je, to je posve nevjerojatno.
