Hrvatska je postala europski kontejner za trećerazrednu robu, zaključak je to tajnih kupaca koji su prošlog vikenda obišli 22 trgovine i šokirali se onime što su pronašli. Truli avokado, truli krumpiri, pokvareni špek, potamnjele gljive, proizvodi kojima je istekao rok trajanja, hrana u raspadajućem stanju, sve su to tajni kupci kupili u hrvatskim dućanima. Nakon akcije udruge Halo, inspektore zaključili su da je kvaliteta hrane katastrofalna i da su na sniženju pokvarene namirnice. A baš u svakoj trgovini u kojoj su bili pronašli su nešto sporno.
Kakvu mi to hranu jedemo i je li na policama trgovina zaista trećerazredna roba loše kvalitete? Svi se ovih dana pitamo je li to istina, a RTL-ova novinarka Mojmira Pastorčić odgovore je pokušala doznati od gosta Direkta, stručnjaka za sigurnost i kvalitetu hrane Marijana Katalenića.
Ne znam kako to drugačije reći, ali odvratno je to što su pronašli tajni kupci. Gnjilo, pljesnivo, smrdljivo. Je li vas iznenadilo da se tako nešto pronašlo u trgovinama?
Pa je, iznenadilo me. Nisam očekivao da se to događa u ovom stupnju našeg razvoja i ulaska u EU i prihvaćanja svih tih pravila čuvanja hrane. Sigurno je da se radi o ljudskom propustu. Medijski je dosta eksponirano u ovom trenutku i nadam se da će ubuduće svi paziti na to što stavljaju pred kupce.
Koliko sam shvatila tajni kupci su i krenuli po sve te stvari jer stalno imaju pritužbe potrošača da je roba loše kvalitete, stara i pokvarena?
Nakon dugo vremena mislim da je kupcima prekipjelo. Da su stvorili kritičnu masu koja je mogla, imala snage angažirati više kupaca koji su otišli, pokupili te stvari i javno pokazali. Nažalost, kupci su jedna kategorija koja sve plaća, a najmanje ima prava odlučivati o hrani koju kupuje. Ne postoji nekakva komunikacija između kupaca, trgovaca, proizvođača i državnih nadležnih tijela.
Ako su ovo otkrili potrošači - tajni kupci, znači li to da oni rade bolje nego što to radi državni inspektorat i radi li država uopće dovoljno u tim provjerama?
Što se tiče državnog inspektorata, mislim da oni rade dovoljno. Nemaju toliko ljudi da bi mogli pokriti cijelo tržište. Očito da ovo pokazuje da bi trebala biti komunikacija i državnog inspektorata i udruge potrošača i da bi zajedno trebali rješavati te probleme na tržištu.
Biste li rekli da je ovo iznimka ili pravilo?
Mislim da nije iznimka. Mislim da su se trgovci opustili. Moguće da nemaju dovoljno radne snage da kontrolira sve u procesu prodaje hrane i mislim da je vjerojatno poticaj grupe potrošača odlučujući da bi se počela sređivati situacija u trgovini.
Mislite da bi se ovako nešto moglo naći u trgovini u Ljubljani ili u Beču?
Moguće je. Svugdje možete naći ljude koji ne obavljaju svoj dio posla. Ali to su samo površinske stvari, to je vrh sante leda koju može svaki kupac primijetiti.
Slažete li se s ovim zaključkom nakon ovog slučaja da se pokazalo se da je Hrvatska kontejner za trećerazrednu robu. Je li stvarno tako?
Nije to tako. Znamo da je uredbom EU-a naređeno da sva hrana koja se nalazi na zajedničkom tržištu bude ista tako da ono što se prodaje u Njemačkoj prodaje se i kod nas. Međutim, ima više kategorija proizvoda tako da je moguće da kod nas dolaze proizvodi koji su skuplji, a po svom sastavu lošiji.
Nedavno smo imali slučaj kad je kupac u konzervi graha pronašao štakora. Jesmo li išta naučili iz tog slučaja i što nam taj slučaj pokazuje?
Ne mi, nego je li naučio onaj koji naručuje da se pod njegovom robnom markom prodaje određeni proizvod da dobro treba prekontrolirat proizvođača.
Nadamo se da je to učinio.
Nadamo se, a iza toga je došao onaj slučaj s crvom u staklenci.
Pokazuje li to da se nedovoljno kontrolira proizvodnja?
Da, jasno je. Nedovoljno se kontrolira proizvodnja. Ide se na brzu proizvodnju i na štancanje što više proizvoda.
Svakog se tjedna neki proizvod povuče s polica. Nekad je to pečenica, nekad ledeni čaj. Je li to nešto što bi čovjeka trebalo tješiti jer se zna da se stvari kontroliraju ili je to uznemirujuće, da se stalno nešto događa?
Pitanje je zašto se povlače. Ako se povlače radi zdravstvene neispravnosti, onda bi nas trebalo brinuti zašto se toliko proizvoda povlači s tržišta bez obzira na to što to nije ogroman broj.
Što biste preporučili kupcima kad idu u trgovinu? Sada kad znamo da se prodaju stvari kojima istječe rok trajanja i koje su trule. Koji je najbolji savjet?
Svaki kupac kad ulazi u trgovinu treba obratiti pažnju što kupuje. Međutim, ova cijela akcija s ulaskom tajnih kupaca pokazuje da bi ta povezanost između kupaca i državnih organa trebala biti puno bolja, da bi edukacija kupaca trebala biti na višem nivou ili jednostavno kroz tu edukaciju onda bi došli do jednog nivoa da hrana, koja se nalazi na tržištu, bude zadovoljavajuća.
