Izrael je naredio totalnu opsadu pojasa Gaze. Što to već sada znači, mogli smo vidjeti odmah nakon naredbe, negdje oko ručka, Izrael je krenuo u intenzivnije bombardiranje Gaze. Ogromni oblaci dima nakon eksplozija pokazuju snagu korištenih raketa, to su udari koji do temelja ruše višekatnice, zasad se sve odvija iz zraka, svaka četiri sata, gađaju se na stotine ciljeva. Izraelska vojska tvrdi da gađa samo mjesta na kojima su prisutni teroristi.
Svim je civilima poručeno da pobjegnu jer će teroriste u Gazi loviti svuda, a teroristi i civili tamo su izmiješani - rakete na Izrael ispaljuju se recimo s tavana, pokraj kojeg je komotno može biti soba u kojoj spavaju djeca.
I to je tako zato što je pojas Gaze zapravo minijaturan, a možda i najgušće naseljen prostor na svijetu. To je uski pojas zemlje ukliješten između Izraela i Egipta, znatno manji od drugog od dva preostala palestinska teritorija - Zapadne obale. Pojas od 41 kilometra dužine, kao od Zagreba do Karlovca, 6 do 12 kilometara širine. U njemu živi gotovo dva i pol milijuna ljudi, na prostoru koji obuhvaća 365 kvadratnih kilometara, za usporedbu otok Brač sam za sebe ima 395 kvadratnih kilometara, dakle 30 više.
A uvjeti u kojima ti ljudi žive i prije subotnje akcije Hamasa bili su u najmanju ruku očajni. Pojas je sa svih strana ograđen visokom ogradom, s dva granična prijelaza prema Izraelu, jednim prema Egiptu, posvuda su promatrački tornjevi, granici se inače bez odobrenja nije smjelo ni prići, zato nije ni čudno da se Gazu već dugo naziva najvećim zatvorom na otvorenom na svijetu.
Čak polovica ljudi koji u tom kvazi-zatvoru žive mlađa je od 19 godina, gotovo polovica ih je nezaposlena, 80 posto njih ovisi o međunarodnoj pomoći u hrani i vodi. A to je sve bilo stanje prije ovog vikenda. Izraelska vojska je već djelovala, na postojeću blokadu, u pojasu Gaze još su kompletno isključili struju, prekinuli dostavu hrane, vode i goriva, drugim riječima dva milijuna ljudi u Gazi sada praktički živi kao u srednjem vijeku među srušenim zgradama. A tek se najavljuje kopnena ofenziva.
Europa, SAD, svi izražavaju podršku Izraelu, ali neki izražavaju podršku i radikalnom Hamasu. Dio Palestinaca i njihovih podržavatelja koji žive na Zapadu, unatoč svim tim brutalnim prizorima koje smo vidjeli od Hamasovih terorista od subote, na ulicama su slavili akciju. Takvih je prizora bilo u New Yorku, ljudi kako mašu s palestinskim zastavama, kao da se klicalo u slavu ubojicama nevinih.
Bilo ih je i na ulicama San Francisca i drugih američkih gradova, ali i u Europi u Berlinu i Londonu, čak su se okupili i ispred opere u Sydneyju. A to sve samo govori koliko je cijela situacija već dugo polarizirana, da se na ulice izlazi izraziti podršku Palestini, čak i kad svemu prethodi akcija u kojoj evidentno ginu civili.
Što se tiče zemalja i režima koji osuđuju odnosno podupiru Hamas, kako je to radikalna islamistička organizacija koja želi uništenje Izraela, kad su u pitanju službene politike, situacija je dosta očekivana. Hamas Gazom upravlja već 16 godina, za Izrael, a onda naravno i Europsku uniju, Sjedinjene Države i ostale zapadne zemlje to je teroristička skupina, dakle organizacija s kojom nema pregovora ili ikakvih diplomatskih metoda. Za ljude u Gazi pak druge opcije nema, otkad je Hamas na vlasti nisu imali izbore.
Najbliži saveznik Hamasu je pak režim u Teheranu. Izrael je uvjeren da Hamasov napad nije bio samo inspiriran od strane Irana, već da ih je Iran - i financirao i opremio, a to su neizravno potvrdili čak i neki Hamasovi vođe. Tu je onda i Hezbolah, militantna skupina iz Libanona, Izrael se priprema za njihov mogući upad sa sjevera. A čak su se i oglasili i talibani, aktualna vlast u Afganistanu, žele doći i, kako kažu, osloboditi Jeruzalem od cionista.
Na kraju, tu je i Vladimir Putin. Iako je službeno Moskva objavila kako je jako zabrinuta krizom na Bliskom istoku i pozvala obje strane na prekid vatre, neki analitičari vjeruju da je ustvari Rusija preko Irana potaknula sukob između Hamasa i Izraela, da je Vladimir Putin ustvari samo tražio neko drugo mjesto za eskalaciju kako bi se od rata u Ukrajini, oči svijeta okrenule prema Izraelu i Gazi. U svakom slučaju, čini se da je čovječanstvo sada suočeno s dva velika rata kojima se kraj ne nazire.
