A jedan od onih koji će nastupiti na mega DJ partyju je čovjek koji radi kamere za nas Igre prijestolja i ratove zvijezda. Danas je jedan od rijetkih Hrvata koji na polici i kod kuće ima Emmyja, a devedesetih je bio dance zvijezda. Gost Direkta je Senad Galijašević, poznatiji kao Senna M.
Stvarno sve velike zvijezde 90-tih na jednom mjestu stvarno zvuči kao da će biti mega DJ party.
Da, nestvarno. Mislio sam da se to nikada neće dogoditi. Ali ideja je dobra.
Kako vi tumačite da pjesme iz devedesetih nemaju rok trajanja i nakon 30, neke i nakon 40 godina, da su jednako popularne, vole ih i mladi? Što je to u tom hrvatskom danceu bilo tako dobro?
Čarolija tog vremena, to je bilo '92 ratne godine kada smo mi, jedna mala grupica entuzijasta krenuli s planom po opasnim zonama gdje smo željeli zabavljati ljude, pjevati. I tu smo bili Ivana Banfić, Kasandra i ja smo s puno ljubavi probijali nekakve nove staze za sljedeću generaciju.
Zanimljive ste mi stvari ispričali i rekli da tada nije bilo mobitela. Kako ste komunicirali valjda?
Bilo je prekrasno. Išli smo s dva kombija jer je tu bilo i tehničara. Kasandra i ja smo se jako družili, i ona je bila zaljubljena, imali smo voki tokije jer nije bilo mobitela... bilo je i bombi, čule su se u daljini... Ona se strašno bojala, i mi smo se bojali ali smo to malo i skrivali, pa smo razgovarali voki tokijem između dva kombija da malo strah odagnamo. To je bila zabava.
Zanimljivo je bilo to vrijeme, ali te pjesme i današnji mladi vole. Vidjet ćemo i to u veljači koliko će ludi biti na koncertu.
Iznenadio sam se. Ja sam to nekako vrijeme negdje u sebi potisnuo i tko god netko to čuje da ja nastupam, ta reakcija ljudi me fascinirala. Toliko su željni da to vide i toliko im je ta dobra ideja da sam jako iznenađena.
Nekad znaju puštati glazbu iz 90-ih , taj Crodance, ali onda to zovu "trash party". Kako tumačite da se ljude vole na njega zabavljati, ali ga zovu trash?
Mogu kazati kako hoće, ali taj trash je Beethoven za današnju glazbu.
Pripreme su opsežne, kako je trajalo da se vježba, tko je to sve smišljao?
Recimo, za taj zagrebački festival kad sam izveo pjesmu "Beba" radio sam šest mjeseci koreografiju i išao sam do svih plesnih grupa, bilo ih je 6-7, i oformio tim od 44 plesača. Šili smo odijela, cipele, nakit... Šest mjeseci su bile pripreme za tu jednu točku od 4 minute. Došao sam na nastup, bio je play playback jer je nemoguće plesati i pjevati istovremeno. Deset minuta prije festivala su mi rekli - Odlučili smo da to bude uživo.Bilo je to malo zločesto. rekao sam svojim tehničarima da uzmu mikrofon iza bine i pjevajte, a ja ću i dalje zijevati...
Tehničari su pjevali?
Pjevali su. Jer je bilo važno da u Hrvatskoj napokon pjevač pleše, a ne da to samo kad dođeš u diskoteku da čuješ svjetske zvijezde Jackson, Madonna... Oni su plesači, a naši su pjevači za ventilator i samo mlate rukama i nitko ništa...
Jednom smo mi već bili u gostima, pa sam vas pitala hoćete li ponovo nastupati pa ste rekli 'Nikad ne reci nikad'. I evo, dogodilo se od veljače, kreće se.
Ja sam to rekao nako... mislio sam da se neće dogoditi.
Hoćete li i sad tako tako smišljati duge koreografije, s toliko plesača?
Pa razmišljamo ono što najgore što se mora vrati u kondiciju. Moram skinuti bar deset kila. Ja sam već počeo pripreme prije dva tri mjeseca. To je teško, ali ostalo neka ostane u velu tajne.
Ako nije tajna. Tko su vam možda omiljeni izvođači toga doba - Ella, Mandy, E.T...?
Pa iz tog doba divio sam se stvarno kao Kasandri, Ivan Banfić, Dini Dvorniku, E.T, koji je snimio u mom studiju tek je 12 sati.- To je iskra koja je zapalila sve.
Jedan ste od rijetkih Hrvata koji se može pohvaliti da doma na polici ima Emmy, a to je stvarno velik uspjeh?
Mislim da je.
