Siniša, očekuješ li doista da će predsjednik doći i udijeliti poljubac?
Pa, ja očekujem da će doći netko od ovih pozvanih, koji uključuju ne samo predsjednika Republike, Ustavnog suda ili Vlade, što bi mi bila velika čast i imalo bi najveći simbolički značaj i utjecaj, jer cilj mi je postići ritualnu i opću vrijednost. Ali to može biti i biskup ili general ili ravnatelj, može i ministar ili ministrica.
Dakle, ne mora baš biti predsjednik?
Ne mora. To se odnosi na svakoga tko se u nekom smislu osjeća kao predsjednik, ili kao vođa.
Znači, moćna osoba.
Da, kao netko tko upravlja. U tom smislu, imam neke naznake iznutra, ne znam koliko je to autentično, da ministrica kulture razmišlja doći i sa mnom napraviti performans. Navodno su počela neka savjetovanja u Vladi i kod predsjednika. Bilo bi lijepo da uskladimo vremena jer znamo da se oni baš i ne podnose. Ali, doduše, postoje dvije polovice, ima za svakog po jedna, znači ne moraju se sudarati i svađati.
Misliš li da je tvoja guzica dovoljno atraktivna da od njih dobiješ poljubac?
Mislim da je prelijepa, da je uzorna. Ne mogu kazati da je miss ili mister nečega, ali mislim da je lijepa, čvrsta i čak jako lijepo floralno tetovirana. S te strane, u smislu privlačnosti i estetike, ne bi trebalo biti problema.
Što bi taj simboličan čin značio, da se stvarno i dogodi?
To bi bila neka vrsta izjednačavanja između nečega što se danas sve više tretira kao podaništvo, a ne građanstvo, i onih koji upravljaju sustavom, koji imaju političku, ekonomsku, upravljačku, duhovnu ili sličnu moć.
Drugim riječima, spuštanje njih na razinu običnih ljudi?
Ili dizanje nas na njihovu razinu, da priznamo jedni drugima da smo ljudi.
