Najglasnije je ovih dana odjeknuo savjet ekonomista Ljube Jurčića, da ljudi rade zimnicu, i kisele zelje. Pa smo ga poslušali, otišli do Varaždina, i - naučili kako se to kiseli kupus.
"Mene je varaždinsko zelje školovalo. S varaždinskim zeljem sam provela cijelo svoje djetinjstvo", kaže Marija Cafuk, čuvarica sjemena varaždinskog zelja.
Ona je čuvarica sjemena varaždinskog zelja, kojeg je zaštitila čak i Europska Unija. Tajno i dobročuvano sjeme u Marijinoj obitelji je već 60 godina. Zelje kiseli otkada zna za sebe.
"Prije je bilo puno popularnije. U našoj općini Vidovec mi smo imali pet ili šest velikih kiseljara koji su kiselili varaždinsko zelje. Sada imamo dva kiseljara. Mi i danas kada kiselimo zelje, mi ga gazimo. Imamo gumene čizme, jedan je u bačvi i gazi se tako dugo dok dođe voda", ispričala je Marija.
Nije zelje samo za sarmu. Legenda kaže da se i James Cook zeljem branio od skorbuta, Stari Grci i Rimljani pili su sok od zelja za zdravu jetru, a Varaždinci ga i danas piju kao prirodni antibiotik. Ali prije nego se ukiseli, mora se pomno izabrati pravi kupus.
Kupus je tu, a mi smo poslušali savjet Ljube Jurčića i umjesto da ga kupimo, odlučili smo sami naučiti kiseliti.
Prvi korak. Čišćenje kupusa, micanje korijena, vaganje kupusa da se zna koliko soli ide i onda ribanje.
Red naribanog, red cijelog , red naribanog, red cijelog. Pa onda gnječenje i tako dok kaca nije puna. Na kraju se stavlja krpa i kamen. Recept je jednostavan: sol, papar i lovorov list. Obzirom da u trgovini zelje za sarmu košta 30 kuna, ove godine bit će kiseljenja kod kuće.
"Sigurno ćete uštedjeti. Pogotovo zato što nam dolazi velika kriza, inflacija i svašta nešto, pa da ne bi bili gladni, treba što više nakiseliti zelja. Ali kada kupujete, kupite varaždinsko jer on je najbolji za kiseljenje, žut je i ne treba nikakvih dodataka", tvrdi Marija.
Do kraja našeg snimanja zelje je već počelo puštati vodu i fermentirati.
