O svom prvom danu škole umirovljenici kažu:
"Mi smo došli prvi dan, mama me je odvela. Nosili smo sa sobom tablicu i pisaljku jer nije bilo knjiga i teka nego se pisalo na tablicu, a ne na tablete kao danas", kaže Mladen Belica iz Zagreba.
"Bila sam mala djevojčica, mama me je ujutro spremala, splela mi je kečke, lijepo me uredila, jednu malu suknju i išla sam prvi dan veselo u školu", poručuje Milka Grajner iz Zagreba.
A evo što kažu o kaznama koje su dobili kad su bili zločesti:
"To je bilo u jednom župnom dvoru, gdje su s packama, tj. s ravnalima dijelili packe", tvrdi Štefica Lovrečić iz Zagreba.
"Dečki obično fakini, mi smo to znali pisati tako da škripi jako. I onda ako se 3, 4 dečka dogovore, onda se to nije moglo izdržati, onda bi nas učiteljica prekinula i poslala van da malo dođemo k sebi", objašnjava Belica.
"Gospođa Marija je bila jako stroga učiteljica, i ja sam dospjela baš k njoj. I svi su se plašili, ona je znala po prstima udariti, međutim ja sam bila odličan đak, nikad nisam dobila po prstima ništa", kaže Grajner.
Prisjetili su se i svojih prvih ljubavi:
"Znate kak je to bilo? To su se pisala pisma koja su se ovak složila i bil je ovak jedan četverokut i onda si ga moral ovak otvoriti, ja sam ga uzela i čitala: Plava kuća, zelen bor, molim brzi odgovor! - pisalo je na kraju, a između toga je bilo isto tako nešto lijepo", kaže Božica Trnka iz Zagreba.
"A ja sam napisao ceduljicu. Ovo je interesantno - ta curica je bila doma tu u Mandićevoj, i zvala se isto Božica ili Božena, ne sjećam se. I ja sam njoj napisao pod satom u školi ceduljicu: Kad bude veliki odmor, ja te čekam ovdje na klupi dole ispred škole i tu smo imali spoj", govori Slavko Trnka iz Zagreba.
"Bilo nam je vrlo ugodno i pamtim samo lijepe dane", zaključuje Belica.
