Pod ruševnim paromlinom, mali šatori veličine tri parking mjesta – svi o njima pričaju. Već stoje par dana, prazni.
Ante Mlinarić iz Crvenog križa pokazuje nam dva grijana šatora. Na pitanje je li tko došao, odgovara: "Dosad još nismo imali ljudi."
I onda trenutak poslije, stiže prva ekipa, pet prijatelja iz Kabula. Malo pojesti, popiti i idu dalje.
Asadullah Safdari migrant je iz Afganistana. Otkriva nam svoju sudbinu: "Putovali smo godinu dana, prvo kroz Iran, pa Tursku, pa Grčku."
Ali Sadat nastavlja: "Poslije toga smo prošli granicu s Crnom Gorom, pa onda BiH i onda ovdje."
Pitamo ih, gdje će danas spavati u Hrvatskoj. Safdari kaže: "Ne znam, nemamo nikakvu sobu." Ali potvrđuje da zna da može u šatoru.
To se gradskom oporbenom zastupniku Igoru Peternelu ne sviđa. Kaže: "Migranti nedefiniranog statusa nemaju što tražiti u centru Zagreba. Podizanje šatora za tu svrhu je još jedna nevjerojatna besmislica…"
A gradonačelnik Tomislav Tomašević odgovara im: "Oporba nek' govori što hoće, mi smo svoje rekli!"
Barem da im se malo pomogne, to je stav Grada, jer hladno je, a kreću se po ovakvim horor lokacijama u Zagrebu i u Rijeci.
A, o čemu se ustvari radi? Prvo smo imali 2015. onaj prvi migrantski val kad su migranti samo s vlakovima prelazili s istoka na zapad Hrvatske prema Sloveniji i dalje. Potom smo imali drugi 'pushback' val gdje smo uredno pendrečili migrante, a Bruxelles je to prešutno odobravao.
Potom imamo skroz legalan gdje dolaze radnici na bauštelu, konobariti ili dostavljati hranu. I sada imamo ovaj četvrti koji se, u principu, može i nazvati val sa sedmodnevnom dozvolom za hodanje od policije."
Još vam nije jasno? Nemojte brinuti - nije nikome.
Osoba A ilegalno preko šume uđe u Hrvatsku, policajac ga tu legitimira, da mu komad papira na kojem piše "Moraš van iz Hrvatske u roku 7 dana i ne smiješ ići prema EU." I onda on baci taj papir i ode dalje prema zapadu jer, baš ga briga.
Evo ima i naše veselo društvo s početka priče taj beznačajni papir, ponosno nam ga pokazuju.
Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije otkriva nam znači li im što to.
"To ponajviše znači Hrvatskoj pri pokušaju ulaska u Schengen, ne trebamo se zavaravati da je ovo igra koju Hrvatska igra sama", kaže Sara Kekuš.
Tajna papira leži u tome da kad osobu A u Austriji zaustavi policajac, taj Austrijanac više ne može reći da je osoba A samo prošla kroz Hrvatsku kao da Hrvatska ne postoji. Već, eto, naša policija se može birokratski pravdati. Popisali smo ga.
Afganistanac Sadat otkriva svoje namjere: "Policija nam je dala papir za sedam dana, toliko ga možemo koristiti, nakon toga moramo otići. Želim ići u Švicarsku, moji prijatelji idu u Njemačku."
I Safdari potvrđuje da želi prijeći granicu prema Sloveniji ili Austriji i to pješice.
I to je to, legalno koračanje dalje u ilegalne prelaske uz stav što su uopće granice nego crta na papiru.