Jedna srijeda koju nitko nije očekivao, nešto manje od pola sata i u Zagrebu je uništeno 2700 stabala. Najavili su već iz Grada da će ih posaditi dvostruko više, ali trebat će godine dok izrastu u goleme krošnje koje smo izgubili.
"Došli smo do vašeg omiljenog stabla? Da, moje omiljeno stablo ovdje je ovaj ceder. A ima ih ovdje 5. A ovaj je posađen 1992., 1993. I evo vidite gdje je sada došao, sada je veći od zgrade", kazao nam je Vladimir Dimić iz Zagreba.
Nema bolje osobe u Zagrebu za razgovor o stablima od Vladimira Dimića. Od 1986. sadi oko 40 komada godišnje, što znači da je samo on zaslužan za oko 1500 zagrebačkih stabala. A sva, koje je posadio oko svoje kuće, su preživjela oluju.
"To jedan moj kolega kada je pitao kako tvoja stabla. Jer ovdje ih je puno palo, ali moje nije ni jedno. On kaže, tako je to kada se sadi s ljubavlju", dodao je Dimić.
U gradskom điru s Vladimirom razgovaramo o stablima i vrućinama, pa je obavezna stanica i Meteorološka postaja DHMZ-a na Maksimiru. Tamo nas je čekala voditeljica Službe za klimatologiju koja objašnjava da drveća mogu smanjiti temperaturu zraka i do 3 stupnja Celzijusa jer upijaju manje sunčevog zračenja.
"Tijekom noći kada sve te površine u gradu počinju užarivati, zagrijavanje je puno manje na zelenim površinama, nego na onim betonskim, izgrađenim, asfaltnim, koje će puno više tijekom dana upiti sunčeve energije, a onda će preko dana puno više užarivati i grijati", kazala nam je Melita Perčec Tadić, voditeljica Službe za klimatologiju DHMZ-a.
S tom mišlju dolazimo do glavnog željezničkog kolodvora. Imamo termostat koji, očito, nije službeni mjerač, ali će poslužiti za mini eksperiment. Nakon nekoliko minuta na suncu pokazao je temperaturu od 40 stupnja Celzijusa.
"Pa vidite ove golubove kako jadni tu sjede, ne mogu ni letjeti od muke, a kamoli ljudi", kazao je Dimić.
Možda 50-ak metara dalje dolazimo do klupice u hladovini. Tamo je temperatura bitno manja.
"Dobro, iako je ovdje drastična razlika i ovo vjerojatno nije neki toplomjer, ali možemo i na tome vidjeti što se to događa i kakve će to posljedice imati. A jedna od posljedica je ona 20 minutna oluja koju možemo u idućim godinama očekivati sve češće", poručio je Dimić.
Što zbog klimatskih promjena, što zbog urbanizacije, temperature u Zagrebu su sve više, a to možemo vidjeti i po broju dana u kojima se temperatura popne i preko 30 stupnjeva Celzijusa. To su takozvani vrući dani, u 20 stoljeću ih je bilo do 20 godišnje u ljetnim mjesecima. U 21. stoljeću ih ima između 20 i 50 svaku godinu.
Toplije su i noći.
"To su takozvani dani s toplim noćima, kada se temperatura ne spušta ispod 20 stupnjeva. U 20. stoljeću u Zagrebu imali smo ih godišnje jedan ili ni jedan. U 21. stoljeću te brojke idu i do 16 dana", objasnila je Perčec Tadić.
U uvjetima sve toplije klime, vrućih noći, još gorih dana stabla nude olakšanje od betonskog pakla. Pokazao je to i naš termostat na Tuškancu. Svega 2 kilometra od mjesta gdje smo se kuhali na 40 stupnjeva, ovdje se temperatura spustila na 29. Razliku čine drveća u gradu.
POGLEDAJTE VIDEO: Donosimo ekskluzivne snimke nezapamćenih šteta u šumama. U Spačvi oluja rušila stoljetne hrastove
