Psihologinja koja se više od 10 godina bavi ovom tematikom, Senka Sekulić gošća je Direkta.
Brojevi iz MUP-ova kalendara nasilja govore da je samo u kolovozu u prosjeku bilo 26 intervencija policije svakog dana zbog nasilja u obitelji. Jesmo li uopće svjesni koliko je ono sveprisutno?
Nismo svjesni problema svih oblika nasilja nad žena i toga nisu svjesni ni u državi čija je to odgovornost, a to smo poručili i u današnjim akcijama.
Svjedočimo porastu femicida, ne samo u Hrvatskoj i susjedstvu, nego na razini Europe. Zašto i kako to spriječiti?
Podaci Instituta za ravnopravnog spolova pokazuju da je femicid u vrijeme pandemije bio u određenom padu i to zato što nije bilo tolike potrebe nasilnika za kontrolom žene jer je ona bila doma.
U onom trenu kad je počeo jenjavati val pandemije, femicid je počeo rasti jer je femicid ubojstvo na štetu žene samo zato što je žena i koji odražava nepravan položaj žena u društvu i razliku u socijalnoj moći između muškaraca i žena.
Femicid je najdramatičniji alat u rukama nasilnog partnera, pogotovo kada žena odluči napustiti nasilnog partnera. On se događa obično nakon dugo niza godina i činjenica je da su žene svaki dan izložene svim oblicima nasilja, najčešće od svojih partnera.
Zato je je danas jedan od zahtjeva i to da se femicid artikulira kao posebno kazneno djelo u zakonodavstvu Hrvatske kako bi se shvatilo da je to specifična vrsta ubojstva na štetu žene samo zato što je ona žena.
Čini li vam se ta je to realno, da će biti izdvojeno kao posebno kazneno djelo?
Nažalost, u velikoj mjeri povjerenje je narušeno.
Državna tajnica danas je rekla da se donosi Nacionalni plan i to u svibnju 2024. To je predaleko.
Plan je neadekvatana zakonska forma jer se donosi na razini Vlade, a ne u Saboru i ne održava sistemski pristup rješavanja problema femicida te svih drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja.
Također, problem koji je navela državna tajnica, je taj da su promjene koje se očekuju u zakonu te da će se nakon kršenja zaštitne mjere određivati istražni zatvor. Nakon kršenja zaštitne mjere približavanja često više nema potrebe za istražnim zatvorom jer ubojica ubije ženu pa sebe. To smo već vidjeli. To je neadekvatno i to nismo tražile.
Danas smo i čuli da je sigurnost žena odgovornost države, to je poruka s transparenta. Istanbulska konvencija je usvojena, ali to ne znači ništa?
Ona je ratificirana, u praksi to ne znači gotovo ništa.
Još nemamo plan implementacije koji postoji i nemamo jasno definiranu budžetnu liniju namirenju da se Istanbulska konvencija ostvari.
Mi nemamo novce da se osigura 20 skloništa za žrtve seksualnog nasilja što je propozicija Istanbulske konvencije za državu naše veličine.
Mi nemamo obiteljska mjesta u skloništima, kao ni nacionalno broj za žene žrtve nasilja nego imamo nacionalni pozivni centar koji se bavi svim žrtvama svih kaznenih djela.
Vi se 12 godina bavite se ovom tematikom, sa ženama koje su u najvećim traumama života. Na što se najčešće žale kad se govori o sustavu?
To su životna pitanja i da u slučaju prijave nasilje, osim što im se direktno ugrožava život, mijenjase čitava struktura života - počinje biti upitan krov nad glavom, financijska mogućnost da se brine za sebe i djecu.
To su procesi koji dugo traju i nažalost su vrlo često prekršajni, što dovodi u životnu opasnost nju i djecu.
Kad su kazneni, onda traju predugo, to su životi koji se gube - nje i djece. A tu su i potpuno neadekvatne reakcije sudaca.
Kao što jedan sudac rekao jednoj od mojih klijentica, uz čiju dozvolu ovo prenosim, a to da je "ona malo mirnije temperamenta, a počinitelj nasilja malo ipak temperamentniji pa je ona krivo shvatila njegove šamare kao zlostavljanje."
To je sudac rekao?
Da, za vrijeme vrijeme ročišta za razvod braka i to je jedan od blažih komentara koje su nam osobe od povjerenja pričale. I to se događa češće nego rjeđe.
Žene govore i da se boje, da dugi niz godinačekaju s prijavom i to velikim dijelom zbog straha. Teško je to nositi na leđima bez podrške.
U našem društvu nema podrške žene koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja.
Cijeli svijet se danas zgraža zbog postupka šefa španjolskog nogometnog saveza koji je u usta poljubio nez pristanka nogometašicu...
To nije za zgražanje nego za kazneno procesuiranje. Za zgražanje je njegova reakcija u kojoj je rekao da je on pogriješio. On nije pogriješio, u Hrvatskoj se takvo djelo kazneno definira kao kazneno djelo protiv spolne slobode i išlo bi pod bludne radnje.
On je rekao da se to desilo spontano i slučajno. Nije istina, to se desilo zato što je ona bila žena.
POGLEDAJTE I VIDEO Monstrum u BiH ubio tri osobe i sve prenosio uživo! Ubio se pred policijom
