U studiju RTL Direkta s Mojmirom Pastrorčić razgovarala je novinarka Večernjeg lista i diplomirana psihologinja, Milena Zajović, koja je prva napisala tekst o Daliboru Mataniću i njegovom uznemiravanju kolegica.
Rekla sam u uvodu da je ovo prvi #MeToo slučaj, jer se prvi puta radi o nekome tko je svima poznat, slučaj prate svi mediji. Bi li ti rekla da je ovo prvi Hrvatski MeToo slučaj?
Pa rekla bih da je i nije. S jedne strane, imali smo ovu priču s akademijom dramske umjetnosti gdje su neka imena itekako prokazana, ali s druge strane onih posljedica zapravo nisu imali. Ovdje prvi puta imamo zaista tu priču gdje zlostavljač vrlo konkretno završio s neposrednim sankcijama koje nisu došle od pravosuđa nego direktno iz struke.
Napisala si u ovom tekstu u kojem si razotkrila Dalibora Matanića cijeloj Hrvatskoj da si bila izložena pritiscima. Kakvim pritiscima?
Da, iz krugova PR-a Dalibora Matanića, isto tako moju redakciju su zvali i ljudi iz agencija za koje je snimao nekakve komercijalne projekte. Naravno da se mnogi ljudi sada tu boje i za vlastite reputacije, a tko zna, možda su i nešto znali.
'Priča je našla mene'
Kako si krenula u ovo istraživanje, kako si počela kopati ovu priču?
Priča je zapravo našla mene. Kako se ja kreće dosta i u filmskim i novinarskim krugovima, poznajem velik broj glumica i redatelja, pa i Matanića. I jednostavno imam dojam da su te žene osjećale neko povjerenje da mi se mogu obratiti i da njihova priča neće biti zloupotrijebljena. Prvo sam razgovarala s jednom obitelji koja je osjećala vrlo konkretne posljedice njegovih djela koje nisu bile samo poruke i nekako nakon tog razgovora koji je bio vrlo težak, imam dojam da su se i one osjetile ohrabrene i nekako mi preporučile još nekoga, pa je taj neko doveo još nekoga. I prije nego što sam znala, ljudi su se javljali sami.
O kojem broju žena se radi, s koliko si ti žena razgovarala?
Razgovarala sam s tridesetak osoba. Velika većina su bile žene, ali i neki muškarci koji su to sve gledali prije objave teksta.
Kako je operirao Matanić?
To je bilo klasično predatorsko ponašanje, koje bi obično bilo ostvarivanje nekog profesionalnog kontakta ili pod izlikom nuđenja nekog angažmana. Nakon toga bi se vrlo brzo pojavio prijedlog da se prijeđe na neke druge komunikacijske kanale gdje se dokazi lakše skrivaju i onda je kretalo maltretiranje koje je išlo u rasponu od nekih primitivnih i vulgarnih poruka do nekih stvari gdje ja imam dojam da ima elemenata i nekog ozbiljnijeg kaznenog dijela.
Trideset žena je bilo prije nego si objavila ovaj tekst, a sad od petka do danas?
Nisam brojala, ali je preplavljujuća količina poruka žena koje mi pišu ‘Hvala ti, mislile smo da smo lude’, ‘Nismo znale da se i drugima to događa’, ‘Nismo same’, koje mi šalju neke svoje prepiske, to jest češće jednostrane prepiske s Daliborom Matanićem gdje se vidi jako puno tih poruka koje su nestale, ali neke su i ostale. One su sad međusobno nekako hrabrije, one se međusobno povezuju, mnogo razgovaraju o tome i ne bi me čudilo da ta priča dobije neki konkretniji nastavak.
Čini li ti se da bi neka imala hrabrosti i sve ispričati na sudu?
Ja se tome iskreno nadam i to bi bilo izrazito važno. Mi smo sada imali situaciju koja je pohvalna za hrvatsku policiju. Oni su vrlo brzo krenuli u izvide po službenoj dužnosti. Međutim, izvidi po službenoj dužnosti imaju neke limite i dok se ne jave ili ne pojave osobe koje mogu reći ‘Ja sam bila žrtva Dalibora Matanića’ i ne pokažu neke dokaze, bojim se da će ta istraga biti ograničena, a onda najgore što se može desiti da ispadne da nisu našli, pa možda se i ništa nije dogodilo.
Znači njima nije dovoljno njegovo priznanje na Facebooku, niti je dovoljan tvoj tekst?
Iz razgovora koji sam imala s policijom stekla sam dojam da je ključno da razgovaraju s nekima od tih žena. Policija tu isto kao i novinari je zakonski obvezna zaštiti identitet svih onih koji su obuhvaćeni istragom, a onda dalje državnom odvjetništvu kako će slučaj procesuirati.
Kontaktirala ju policija
Tebe je kontaktirala policija, ti si s njima u kontaktu?
Je, jutros su me zvali, dugo smo razgovarali, znam da su kontaktirali još neke ljude koji imaju određena saznanja uz slučaj Matanić. Pohvalno je što su krenuli raditi.
Hoće li ovo sve što se događa nakon objave tvoga teksta ohrabriti žene da se jave sudu ili ih obeshrabriti?
To je sada na građanima RH. Dokle god smo mi društvo koje zapravo još uvijek, pa čak i nakon što je počinitelj priznao, sumnja u žrtvu, bojim se da ih obeshrabrujemo. Svaki možda, svaka relativizacija, svako srce na status Dalibora Matanića, obeshrabruje jednu novu djevojku da progovori. Ali s druge strane, imam dojam da ta ogromna količina svjedočanstava koje sad isplivaju na vidjelo, a neku su već počeli imenom i prezimenom govoriti o tome, može stvoriti tu kritičnu masu da malo protresemo cijelu tu industriju u kojoj je Matanić trenutno najvidljiviji, ali sigurno ne jedini primjer zlostavljača.
Misliš li da će ta pipa koju si otvorila dovesti do nekih drugih zlostavljača u industriji?
Ne nadam se uništenim životima i uništenim karijerama, ali se beskrajno nadam zdravijoj filmskoj industriji, zdravijoj reklamnoj industriji, zdravijoj kazališnoj industriji. To su krugovi koje volim, filmu sam posvećena i profesionalno kao kritičarka i jednostavno želim da prijateljice i kćeri mojih prijateljica rade u jednom sigurnom okruženju.
Je li tebe iznenadilo da je netko tko se predstavljao kao pionir protiv nasilja nad ženama, kao feminist, da se ponašao tako kako je?
To je malo dr. Jackyl i Mr. Hyde situacija. Ja imam dojam da je neki dio Matanića zaista vjerovao da je borac za ljudska prava i feminist, ali isto tako u njegovom je ponašanju toliko toga perfidnog i proračunatog da mislim da se to ne može diskreditirati kao nesvijest o svojim postupcima. Ja osobno nisam znala za to, iako smo se kretali u sličnim krugovima i osjećam se poraženo zbog toga. Poraženo, jer sam ga recimo prošle godine zvala da sa svojom obitelji bude gost na filmskom festivalu u Motovunu koji sam organizirala. Ja se sada pitam je li tamo bilo ikakvih situacija koje su recimo našim volonterkama mogle biti neugodne.
Misliš li stvarno da su mnogi znali i što uopće znači da su mnogi znali? Dok netko ne prijavi, ništa to ne vrijedi.
Ne znam je li gore da su mnogi znali ili da mnogi nisu znali. Mnogo ljudi sad govori da se to znalo godinama i onda se pitam pa dobro zašto se nije napravilo ništa po tom pitanju. S druge strane, vodeći se i vlastitim primjerom, ja iskreno vjerujem da dio ljudi koji su ga okruživali to nije znao. Između ostalog zato što je on jako dobro znao pred kim se može kako ponašati i pred kim može što govoriti.
