Nigdje kao u Americi takve scene nisu češće. Ovoga puta masovna pucnjava dogodila se prvo u krcatoj kuglani, nešto kasnije u restoranu, u inače mirnom gradu veličine Karlovca. Razlika u odnosu na ranije pokolje - počinitelj je uspio pobjeći.
"Razgovarala sam sa svojim prijateljima mobitelom, samo da se uvjerim da su na sigurnom. Sinu sam rekla: Zaključaj vrata, zatvori prozore! Ne znamo za što je sve ova osoba sposobna", rekla je Cynthia Hunter iz Lewistona.
Ta osoba je narednik Robert Card, 40-godišnji instruktor vatrenog oružja, rezervist u američkoj vojsci. Navodno je ovog ljeta čuo glasove i prijetio da će pucati u bazi, zbog čega je dva tjedna proveo u psihijatrijskoj klinici, ali je pušten. Danas je zbog njega cijela država Maine u lockdownu.
"Robert Card se smatra naoružanim i opasnim. Ako ga netko vidi, neka mu ne prilazi, neka ne pokušava kontaktirati s njim", rekao je Mike Sauschuck, povjerenik za javnu sigurnost savezne države Maine.
Sinoćnji zločin još je jedna potvrda da se masovna pucnjava u Americi može dogoditi baš bilo gdje. Meta napadača bili su restoran i kuglana, ranije ove godine u Kentuckyju šestero je ubijeno u banci, u Nashvilleu je isto šestero ubijeno u osnovnoj školi, a početkom godine u Kaliforniji 12 ljudi je upucano u plesnom studiju.
Lani se najgori pokolj dogodio isto u osnovnoj školi u Teksasu, 20 mrtvih, od čega 18 djece, u Buffalu ih je desetero ubijeno u supermarketu. Odemo li dalje u prošlost, 2017. u Teksasu je 22 ubijeno u crkvi, njih čak 60 na festivalu kod Las Vegasa. 2016. na Floridi 50 ljudi je ubijeno u gay klubu.
Amerikanac Cody McClain Brown koji predaje na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu slaže se s ocjenom da mu sunarodnjaci nigdje nisu sigurni.
"Mislim da je to jedan od razloga što su Amerikanci pomalo ludi. Nose sa sobom taj strah i tjeskobu da bi se tako nešto moglo dogoditi bilo gdje, da to polako traumatizira svakoga", kaže Brown. Vrijedi istaknuti i da počinitelji najgorih pokolja, kao i ovog sinoćnjeg, nisu imigranti ili pripadnici manjina, nego bijeli muškarci, nekad i klinci.
A dok političari ili šute, li šalju misli i molitve obiteljima žrtava, osjećaje većine Amerikanaca najbolje artikuliraju NBA treneri.
"To je apsolutno odvratno i tužno. I tužno je što sjedimo ovdje i gledamo kako se ovo događa opet i opet i opet, a nitko ništa ne poduzima po tom pitanju", izjavio je sinoć aktualni NBA trener godine Mike Brown iz Sacramento Kingsa. Još ljući bio je Brownov kolega nakon lanjskog masakra učenika u teksaškoj osnovnoj školi.
"Djeca ubijena u školi… Kada ćemo nešto poduzeti? Umoran sam od dolazaka ovdje i izražavanja sućuti shrvanim obiteljima. Dosta mi je… oprostite mi, umoran sam od minuta šutnje. Dosta!", bjesnio je Steve Kerr, trener Golden State Warriorsa.
Nakon istog pokolja u Bijeloj kući na akciju je pozvao Matthew McConaughey.
"Počinjemo tako da učinimo da gubitak ovih života nešto znači", rekao je tada oskarovac. Godinu i pol kasnije ništa se nije promijenilo. Predsjednik SAD-a u svojoj reakciji opet poziva republikance na dogovor oko zabrane jurišnog oružja, i strožih provjera svih koji kupuju oružje. Danas dostupno svakome.
Je li ovo možda prekretnica, pitali smo Browna.
"Ne. Ako ubijena vrtićka djeca, ubijeni šestogodišnjaci, ubijeni učenici nisu dovoljni, zašto bi ovo bilo dovoljno? Mislim da su Sjedinjene Države bolesno društvo", zaključio je.
Sve što sadašnji vođe nude su ovo - zastave na Kongresu i Bijeloj kući na pola koplja. A novi pokolj možda se dogodi već sutra.