Brašno, voda, kvasac i sol. Samo četiri jeftina i lako dostupna sastojka, a plaćamo ga kao suho zlato.
Kruh, kojeg jedemo najviše u Europi, iz godine je u godinu sve je skuplji. Za mnoge je postao gotovo luksuz. Nadica iz Zagreba smatra da je grozno da danas čovjek mora razmišljati koju vrstu kruha će uzeti. "Ja konkretno uvijek pogledam cijenu pa tek onda uzmem - sramota je", govori nam.
Nusreta primjećuje da se više ni pecivo ne može kupiti za manje od eura ili 1,5 eura te da je sve to postao luksuz. Da stvar bude bizarnija, cijena brašna i pšenice na tržištima pala je za 30-tak posto, ali kruha u Hrvatskoj i dalje raste.
U posljednjih 5 godina u Italiji je poskupio 26 posto, u Sloveniji 36 posto dok je u Hrvatskoj 58 posto. Jedina je u EU okruženju gora Mađarska u kojoj je skočio za enormnih 113 posto. U prosjeku je kod nas 15 posto skuplji nego u ostatku Unije.
Zloslutne prognoze
Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, komentirala je stanje: "To je skupo za našeg potrošača s obzirom na našu platežnu moć. Zasigurno je tako. Mi moramo biti svjesni da je od izbijanja Ukrajinskog rata i pandemije sva hrana je poskupila i bojimo se da se ona nikad neće vratiti na one razine od prije."
No ni ta visoka cijena nije jedini pa čak ni najveći hrvatski pekarski paradoks.
Dolazi nam zaleđen
Od skupoće kruha još je tragičnije da ga nismo sposobni ni sami proizvesti. Statistika kaže da svaki četvrti kruh koji pojedemo, dolazi zaleđen izvana. Najčešće iz Njemačke, Poljske i Italije.
Prošle smo godine uvezli smo preko 115 tisuća tona pekarskih proizvoda pa je kruh istisnuo svinjske lopatice i sva ostala čudesa od mesa i došao na vrh neslavne liste.
Nada Barišić potvrđuje da su kruh i pekarski proizvodi izbili na prvo mjesto po uvozu što znači da su prestigli i uvoz mesa koji je bio tradicionalno najveći.
Enorman skok uvoza kruha
U 10 godina uvoz kruha i pekarskih proizvoda skočio je 3 i pol puta. Sa 103 milijuna eura 2014. na 345 milijuna prošle godine.
I to u zemlji koja proizvodi dovoljno pšenice i ostalih žitarica za svoje potrebe pa čak i izvozi. Ipak postoji kvaka, hrvatski pekari brašno koje trebaju - ne mogu nabaviti na domaćem tržištu,.
Damir Novotny, ekonomski analitičar, dodatno je pojasnio pozadinu problema.
"Mi proizvodimo velike količine žitarica, ali od tih milijun tona tek 14 posto odgovara standardima suvremene mlinsko pekarske industrije s određenom razinom tih glutena koji njima treba, tih sastojaka koji su potrebni za modernu pekarsku industriju", naveo je.
Pa tako ono što posijemo na slavonskim ravnicama najčešće završi kao jeftina stočna hrana, a iz tih istih zemalja poput Italije uvozimo skupi zamrznuti proizvod. Da se nešto mora mijenjati priznaju i u Ministarstvu poljoprivrede u kojem najavljuju ulaganja u izgradnju mlinova za preradu durum pšenice.
Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, kaže da svaka zemlja ulaže u onaj dio samodostatnosti koji joj je potreban. "A mi moramo uložiti definitivno u ovaj dio prerađivačke industrije, poglavito u preradu žitarica", kaže. Na pitanje zašto nismo do sada uložili, odgovara da je to zato što to poljoprivrednici nisu prepoznali
Politika bježi od bilo kakve odgovornosti , a cijene kruha koji zamrznut u Hrvatsku hladnjačama putuje i po tisuću kilometara - sigurno neće padati. Stoga ako želite jeftiniji kruh - najbolje je poslušati slavni savjet ministra Šušnjara - pecite ga doma pa će biti jeftiniji.
