Plaće sudaca su premale, među najmanjima u Europskoj uniji. Svi sudovi su zatrpani predmetima, neki se jesu malo ubrzali, ali ne i prvostupanjski. Nije dobro da sa sudova cure informacije. To je stanje našeg pravosuđa, o čijoj sporosti najbolje govori to što je predsjednik Vrhovnog suda danas saborskom odboru za pravosuđe podnosio izvještaj za 2020 i 2021. Ne za 2022.
Da, danas smo doznali i da suci rade u pljesnjivim prostorijama bez boje na zidu, da sami kupuju stiropor da bi izolirali zvuk, da im prokišnjavaju krovovi, da nemaju grijanje, da otkazuju ročišta jer ih je sramota u oronulim prostorijama primati stranke. Da su u Petrinji recimo sud preselili u bivšu pekaru. Svi ti primjeri koje je naveo Jutarnji List, a na koji su se Dobroniću požalili suci, savršeno svjedoče o truleži našeg pravosuđa.
Gdje postupci traju još dulje nego prije, 144 dana ili otprilike 5 mjeseci. Porastao je i broj neriješenih predmeta, ima ih u ovom trenutku pola milijuna, što je 10% više nego lani. A posebno je lijepa statistika od 300 000 neriješenih predmeta, koji su stariji od 3 godine.
Sve su to super svježe statistike iz 2021. Ali ako i nemate osobno iskustvo, u kojem spor oko tri metra dvorišta ne možete riješiti već 15 godina, onda se sjećate svih onih visokoprofilnih slučajeva, kad smo gledali spektakularno uhićenje pa onda godinama ništa.
Sjećate se Ivice Todorića, sjećate se uglednih sudaca u Kerumovoj konobi, Mamićevih sudaca u Dinamovoj loži, ili one zadarske sutkinje koja je krala suknje i prstenje u dućanu, a eno je opet sudi. Sve je to naše pravosuđe, naše pošteno i učinkovito pravosuđe, i baš zato smo po jednoj statistici u Europi broj 1. Od svih državljana Europske Unije apsolutno najgore o svojim sudovima misle Hrvati.
