Sigurno u Njemačkoj ne misle da je rat doista samo jedan pucanj daleko, ali svejedno - aktiviraju takozvani koncept bunkera. Tako službeno zovu plan uređivanja skloništa i podzemnih prostora, i u Njemačkoj posljednjih desetljeća sustavno zanemarivanih.
"Sada počinjemo sve obnavljati. Ova vlada je suočena s činjenicom da moramo nadoknaditi neuspjehe iz prošlosti", izjavila je neki dan Nancy Faeser, ministrica unutarnjih poslova Njemačke. Dakle, institucije barem nešto rade. A kod nas?
Ušli smo u srijedu u atomsko sklonište u novozagrebačkom naselju Središće. Djelovalo je prilično uredno, ali takvo je isključivo zahvaljujući predstavniku stanara i domaru, bivšim braniteljima, koji su ga sredili čim je krenuo rat u Ukrajini. "Sad je sklonište u potpunosti spremno za sve, osim što eventualno trebamo čistu vodu nasuti u rezervoare", kaže Milenko Kovačević, predstavnik suvlasnika zgrade.
Izgrađeno prije više od 40 godina, sklonište ima sve što treba, uz ogromne spremnike za pitku vodu ima i funkcionalan sustav za ventilaciju, kojem doduše možda nedostaje ključni dio. "Trebalo bi razmotriti imaju li filtere, da se pita netko tko ih proizvodi. Ne znam tko je stručan za to. Vidjeli ste, to radi, ali da li te filtere treba mijenjati, za slučaj da je zrak kontaminiran, to ne znam", kaže Kovačević.
Bili smo u inspekciji
Nismo stručni, ali napravili smo i sami brzinsku inspekciju skloništa. U njemu ima mjesta za stotinjak ljudi. Kreveti su složeni na tri razine, za njih nema ni madraca ni posteljine, to si korisnici skloništa vjerojatno moraju osigurati sami. Za WC-e postoji preporuka da se ne koriste, ako nije stvarno hitno. Uvjerili smo se i zašto, jer u njima nema školjaka, nego su na njihovu mjestu plastične kutije, koje se onda moraju i prazniti, pa zato preporuka da se ne obavlja nužda, ako nije prijeko potrebno.
Svako dobro opremljeno sklonište mora imati i rezervni izvor struje za rasvjetu, ako je nestane. I u skloništu u kojem smo bili postoji pomoćni generator kojim se, ako se u dovoljnoj mjeri zavrti, može dobiti rasvjeta. Isto tako, sklonište mora imati i pomoćni izlaz, za slučaj da se onaj glavni uruši ili zatrpa. Našli smo i njega, malu kvadratnu rupu kroz koju se mora provući, da bi se na drugu stranu izišlo iz skloništa.
Mnoga skloništa prenamijenjena
Sve u svemu, sklonište je svijetli primjer. Od otprilike tisuću prostora za skloništa, osamstotinjak je u posjedu suvlasnika stambenih zgrada, ostala su gradska. A mnoga su u međuvremenu doživjela prenamjenu, tako da su u njima napravljeni sportski ili noćni klubovi, dok su neki pretvoreni u garaže.
U Njemačkoj vlasti čak sugeriraju građanima da sami pripreme skloništa u svojim domovima, prenamjenom podruma ili garaža. Dakle, državna i lokalna vlast barem nešto predlaže. Kod nas zasad ništa. "Svi gradovi u Hrvatskoj moraju voditi računa i, posebno ljudima u višestambenim zgradama, davati smjernice kako se trebaju ponašati, što trebaju činiti i poticati ih na održavanje", kaže Zdravko Vladanović, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada grada Zagreba.
I tako, dok Skandinavci na kućne adrese dobivaju brošure kako postupati u slučaju rata, dok Nijemci iz istog razloga pripremaju i javna i privatna skloništa, u Hrvatskoj sve to zasad ostaje ne-tema.
