Zaustavit ćemo rast cijena stanova ali i rast cijena najma rekao je ministar Branko Bačić. Osim povrata PDV-a za kupovinu prvog stana, ključan je Program priuštivog stanovanja. U Hrvatskoj je 600 000 praznih stanova, a država vlasnike želi potaknuti da ih stave na tržište. Onda će ih lijepo preurediti i obnoviti pa iznajmiti po priuštivoj cijeni, nižoj od tržišne i to na najmanje tri godine. Sve to dobro zvuči, ali pitanje je hoće li tako i biti. Zato je gost RTL Direkta bio stručnjak za stambenu politiku, profesor Gojko Bežovan.
Hoće li uspjeti održivo stanovanje?
Pa bilo bi svakako jako dobro da uspije jer mi već dugo vremena imamo ozbiljnih problema sa stanovanjem. Stambena kriza ugrožava na različite načine, razvoj našeg društva i na neki način razvoj našeg gospodarstva. I zanimljivo je da je ovo prva strategija koju mi donosimo u zemlji, a tiče se prevažna problema stanovanja za sve naše sugrađane.
Je li u drugim državama gdje je postojao ovakav model uspjelo takvo održivo stanovanje?
Održivi najam kakav se kod nas planira nije uspio. On nije uspio ni u Ljubljani, ni u Budimpešti, ni u Bratislavi nije uspio niti u Barceloni i nizu drugih gradova. I moja je ozbiljna rezerva hoće li to uspjeti kod nas.
Vjeruju li ljudi u tolikoj mjeri državi da bi htjeli ustupiti svoj stan?
Građani nemaju dovoljno povjerenja da bi to državi ustupili i da bi s državom sklopili takav ugovor. Ako mi to promijenimo i mi uspijemo, onda ćemo mi postati stjegonoše novih promjena u Europskoj uniji i šire.
U dvije godine u Sloveniji se javilo sedam vlasnika stanova, zbog čega?
Građani nemaju povjerenje u takav vid ugovora i ne žele s državom sklopiti takav aranžman. A kako bismo mi zapravo pomogli onima koji su kod nas stambeno ugroženi i koji su primjer socijalno i stambeno isključenih osoba, to su podstanari, trebali bi razviti program subvencioniranja najamnina i troškova stanovanja - najamnina. Kao što to imaju u Sloveniji i u drugim velikim europskim gradovima.
Za to nam ne trebaju ovi prazni stanovi koji će se onda uređivati i iznajmljivati nego drugi princip?
To je izvjesna žurna intervencija. Jučer je o tome razgovarao Europski parlament i Europski parlament u prvi plan stavlja ranjive skupine kojima se treba pomoć kome se žurno može pomoći. Ovo je skupina kojoj se žurno može pomoći.
Znači to onda ne bi uključivalo ovo sve što nam sada treba da država uređuje stanove koji su prazni?
Da i tu postoje dvojbene stvari- bi li to doprinijelo rastu najamnina ili ne? Postoje različita iskustva ako se ide s određenim srednjim mjerama, zapravo to dugoročno ne utječe najamnine, nego se cijene najma ipak stabiliziraju. Druga mjera koju oni predviđaju je taj priuštivi najam, znači investiranje u gradnju novih stanova. To je prilično dugoročan proces.
Je li bolje kad se ide baš na gradnju? Grad Zagreb sad u Podbrežju gradi priuštive stanove je li to bolje ili nije?
To je bolje, samo je to proces koji jako dugo traje, ali svaki proces traje. Ono što je Grad Zagreb trebao tražiti od Vlade, što je Vlada ovim mjerama trebala predvidjeti, je da se na gradnju takvih stanova naplaćuje samo 5 posto PDV i da se time snižava cijena tih stanova. To se nije dogodilo i to se ne predviđa ovim mjerama. To je instrument koji uvelike koriste druge posttranzicijske i stare članice Europske unije.
Je li problem tempo u slučaju kad se grade ti održivi stanovi za održivi najam?
To je proces koji prilično dugo traje. Imamo onda drugu dimenziju - ako prođu najavljene mjere zagrebačkog GUP-a, investitori kažu da ništa neće biti od priuštivog stanovanja.
Mislite da najavljene mjere neće spustiti cijene najma i neće promijeniti stanje na tržištu?
One nikako to neće moći napraviti kratkoročno. Naročito u ovim okolnostima kad imamo takav zamašnjak obnove. Kad i građevinari toliko puno i nerealno zarađuju na obnovi, oni se neće baš 'latiti' ovog posla i prijeći na ovaj posao. Možda u tom vremenu kada ne budemo imali te inflacije rasta cijene građenja koja dolazi s europskim novcem. Možda u tom vremenu poslije 27. godine se otvore neke prilike da će se moći računati sa snižavanjem cijena.
Možemo li neku lekciju naučiti od Beča? Nabrojili ste neke gradove gdje ove mjere nisu uspjele međutim, Beč ima potpuno drugu politiku. Otprilike polovica stanova uopće nije na tržištu i ogroman broj ljudi zapravo živi u tim stanovima koji su od priuštivog najma. Možete li nam to malo pojasniti kako možemo naučiti nešto od njih?
Možemo naučiti ako se ozbiljno bavimo nekom temom. Ako se bavimo s ozbiljnim problemom možemo nakon izvjesnog vremena postići prepoznatljive koristi i učinke i reći da je ulaganje u programe stanovanja izvjesno socijalno ulaganje koje ima višestruki povrat na pojedinca, na društvo i na zajednicu. Međutim, Beč ima takav suptilan, razvijen i učinkovit model da, primjerice, niti München niti Beč niti Pariz čak ne mogu od njega tako nešto naučiti. Mi možemo učiti od drugih tranzicijskih zemalja koje su ranije krenule s mjerama stambene politike nego što smo mi i koji u tom smislu imaju već ozbiljnih iskustva. Primjer su Slovenija, Slovačka, Češka, Poljska.
Hoćemo li uopće dočekati pad cijena stanova i najma kad govorimo o novim stanovima? Je li realno da se to uopće dogodi?
U ovim okolnostima ne vidim razloga da bi padale cijene stanova. Prije izvjesnog vremena Europski parlament usvojio je preporuke za zemlje članice i tada je Europski parlament, upozoravao, posttranzicijske zemlje da bi one trebale više raditi na toj definancizaciji stambenog tržišta, da se ne ulaže u stambeno tržište kako bi se samo očuvala vrijednost kapitala. I oni su tada upozorili na potrebne mjere glede pranja novca na stambenom tržištu koje bi kod nas trebalo ozbiljno uzeti u obzir.
Što znači mjere protiv pranja novca? To znači da se ne bi smjelo kupovati kešom ili?
To je jedna od tih mjera.
