Mlada Filipinka Chriztel Renae Aceveda na inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića nastupila je s pjesmom 'Dej mi, Bože, joči sokolove', a cijela je filipinska zajednica ponosna na nju.
"Fantastična je. Jako smo ponosni na nju", kaže Greg Martin Dumangcas.
Ponosni na mladu zvijezdu
Osim što su ponosni jer, kako kažu, jedna od njih pjeva na tako važnom događaju, Ace koji u Hrvatskoj živi i radi u jednom restoranu već neko vrijeme, nam priznaje i da je malo ljubomoran na Chriztel. I to ne zato što se družila s predsjednikom.
"Da. Zato što ja u Hrvatskoj radim gotovo tri godine i samo malo pričam hrvatski jezik, ne previše, ne kao moja sunarodnjakinja. Ona pjeva na tečnom hrvatskom", kaže Ace Albert Caballero.
Možda im je iznenađenje što pjeva na tečnom hrvatskom i to još međimursku narodnu pjesmu, ali našim sugovornicima nije baš nikakvo iznenađenje što tako dobro pjeva. Jer Filipincima je to u krvi.
"Na Filipinima imamo karaoke, ljudi svaki dan vježbaju, pokušavaju pjevati različite pjesme koje dolaze sa zapada. To je naša navika. Kada se osjećamo loše, kada su neki Filipinci umorni na poslu, uvijek to pokušavaju pokazati pjevanjem", kaže Gregg.
Dakle, Filipinci pjevaju da pokažu da su umorni, ali i da su sretni. Sretni su i naši sugovornici što se svakim danom sve više privikavaju na Hrvatsku i Hrvatska na njih. Gregg mnogima pomaže da se snađu ovdje.
'Volim ovo mjesto, ljude, a i vrijeme je lijepo'
"Domaći ljudi ovdje pokazuju nam poštovanje. To su jako dobri ljudi. Zato ovdje radim već dvije godine. Ponekad pomislim da se ne želim vratiti kući na Filipine. I vjerojatno ću ovdje ostati 5 do 10 godina jer volim ovo mjesto, ljude, a i vrijeme je lijepo", dodaje Gregg.
Naši sugovornici možda ne rade za minimalac, nisu se susreli s diskriminacijom, ali to ne može reći svih 12 tisuća Filipinaca - procjenjuje se da ih trenutačno kod nas toliko radi. Rade najteže poslove često za samo 700 eura, njih 20 živi u jednoj kući u lošim uvjetima, a nerijetko su i žrtve napada. I zbog toga je Chriztelin nastup na Pantovčaku imao dodatnu vrijednost. Kod kuće inače Filipinci zarađuju u prosjeku 300 eura mjesečno, što kažu, nije dovoljno za život samca, a kamoli za jednu obitelj s djecom. U Hrvatskoj su se pokazali kao marljivi radnici, kojima ništa nije teško, a trude se što prije naučiti i jezik.
"Dobar dan svima. Pomalo učim hrvatski. Sada znam otprilike 10 posto hrvatskog jezika", ponosan je Ace.
Odlazak s Filipina bio mu je težak, ali ovdje mu je dobro.
"Bilo mi je teško napustiti Filipine, nisam ondje bio čak sedam godina. Prije sam radio u Katru na Bliskom Istoku, ali sam tražio nešto bolje zbog čega sam došao u Hrvatsku. I ovdje mi je puno bolje", priča nam Ace.
Svi Filipinci pričaju o inauguraciji
Malo je živio u Biogradu, pa na Palmižani, u Osijeku koji mu se posebno svidio, i evo ga sada u Zagrebu. I on i Gregg su oduševljeni jer je baš jedna Filipinka postala zvijezda inauguracije.
"Htio bi zahvaliti hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću što je dao priliku Filipincima da pokažu svoj talent, posebno Chriztel. Ona je tu u Hrvatskoj duže, a ja sam jako ponosan na nju što podiže duh svim Filipincima", ponosan je Gregg.
Jer svi Filipinci s kojima smo danas pričali su u međimurskoj pjesmi na Pantovčaku čuli još nešto.
"Po mom mišljenju to možda znači da čak i ako nisi odavde, ali želiš ostati tu i naučiti jezik, možeš biti jedan od ovih ljudi", optimističan je Ace.
I to je možda najvažnija poruka. Koju poslala pjesma najmlađe uzvanice, međimurske Filipinke čija je izvedba oduševila - baš sve.
