Glavna poruka nakon grozote u Srbiji je - razgovarajte s djecom. U Beogradu je Institut za mentalno zdravlje otvorio dvije telefonske linije na koje se mogu javiti svi kojima je potrebna psihološka pomoć. I hrvatski psiholozi pozivaju roditelje da budu utjeha svojoj djeci.
U ime Hrvatske psihološke komore, u RTL Direktu gostovala je Ella Selak Bagarić.
Jeste li primili puno poziva roditelja?
"Mi radimo ambulante, ono što je inače tema ovih dana su ocjene, ispravljanje negativnih ocjena, s roditeljima. Danas nijedna mama to nije spomenula. Zapravo su sve dolazile s pitanjima kako razgovarati s djecom, s osjećajem bespomoćnosti, straha, očaja, ali i ljutnje. I pitanja zapravo koliko se njihovo dijete osjeća sigurno u njihovoj sredini", govori.
Kako razgovarati s djetetom o ovako traumatičnom događaju? Što ga pitati?
"Mnogi roditelji se i dalje boje otvoriti to pitanje s djecom. Djeca školske dobi već su sigurno tome izložena, i u školi, i na TikToku, u razgovoru s vršnjacima o detaljima koje vjerojatno ni vi ni ja još nemamo. Moramo biti svjesni da informacije online putuju jako brzo, da će djeca biti izložena informacijama koja nisu primjerena njihovoj dobi i u tome najvažniji influenceri moraju biti odrasli, roditelji. Ovo nije pitanje samo roditelja nego i škola, sada nije vrijeme da s djecom razgovaramo samo o matematici, prirodi. Nego da sjednemo s njima i vidimo što znaju, i eventualno neke krive ideje ispravimo", navodi.
Koje pitanje djetetu postaviti na početku tog razgovora?
"'Okej, dogodilo se nešto strašno u Beogradu. Što znaš o tome? Ispričaj mi što znaš o tome?'. Pustite dijete da priča. Možete odgovoriti na pitanja ili reći da ne znamo neke odgovore. Mnoga djeca se sada pitaju jesu li oni nekome na meti. Mnogoj djeci sada je osjećaj sigurnosti jako individualan. Ne treba u tom razgovoru dizati paniku, ali otvoreno razgovarati s djecom, vidjeti plaši li ih nešto. Postoji li neka tema koju prije nisu otvarali s djecom, a tiče se njegovog mentalnog zdravlja, pitati kako su, kako se osjećaju s time. Prihvatiti i ako u tom trenutku ne žele razgovarati o tome, ali vrlo jasno svoje stavove reći, reći koje vrijednosti želimo njegovati kod svog djeteta i ne dopustiti da nam djecu odgajaju nasilni heroji", kaže.
Svašta se događa na društvenim mrežama. Neka djeca danas na TikToku glume pucnjavu u školi, neki opravdaju postupke 13 godišnjaka. Kako se s tim nositi? Ne možemo djeci zabraniti mreže?
"Ako zabranimo, doći će preko vršnjaka do izvora informacija. Upravo da ne prepustimo odgoj u ruke nekom drugom. Imamo u Hrvatskoj, i prije pandemije, i tijekom pandemije, mi stručnjaci upozoravamo roditelje i državu da nam djeca nisu dobro", govori.
I to brojke dokazuju. Ogroman je porast djece koja trebaju psihološku pomoć?
"Trebaju psihološku pomoć i sada to više nije pitanje prevencije već intervencije. Nažalost, ja sam jedna od onih, kao i puno kolegica, koje moraju reći mamama da će čekati na termin psihologa tri do četiri mjeseca. I to je doista nešto nama teško, ali smo pretrpani. Informacija koju imam s kolegama iz Hrvatske psihološke komore je i da su privatnici, i roditelji koji mogu platiti tretman koji nije jeftin, za svoje dijete, ne mogu doći u roku nekakva tri mjeseca na red", rekla je.
I za roditelje i za djecu: kome se javiti?
"Ja se iskreno nadam da će država preuzeti odgovornosti i za roditelje i djecu i da će napraviti mjesta gdje se mogu javiti. Prvo mjesto je sasvim sigurno školska stručna služba. Dio informacija roditelji mogu naći i na relevantnim izvorima poput stranice mentalnozdravlje.zagreb.hr gdje ima niza članaka nas stručnjaka koji smo pisali iz raznih ustanova, kako razgovarati s djecom u kriznim trenutcima. Ali kao tretman koji ispunjava svrhu, nadam se da nećemo čekati drugu tragediju, da ćemo preuzeti odgovornost i ne dopustiti roditeljima, kada se nađu u problemu, kada vide njihovo dijete nije dobro, da budu sami", zaključuje.
