Ne samo da se raskićuju borovi, ovih dana se zatvaraju i adventi po gradovima, gotovo je vrijeme slavlja, i vrijeme trošenja.
Kako manje trošiti, a više ulagati u studiju RTL Direkta komentirao je ekonomist Ljubo Jurčić.
Jeste li i vi pretjerali? Jeste li previše potrošili?
Ne nisam pretjerao. Zapravo kupujete stvari prema potrebi. Kupio sam mobitel, tenisice, trenirku, ono što bih inače tijekom godine.
Što kažete na podatke Porezne uprave koja kaže 14 posto više u Zagrebu u prosincu. Što nam govori taj podatak?
To se slaže s generalnim trendom kroz protekle godine. Ako anuliramo porast cijena i tako dalje, druge stvari, generalno govoreći zadnjih desetak godina, zadnja dva mjeseca se trošilo negdje od šest do 10 posto iznad prosjeka mjesečne potrošnje. A u prvom i drugom mjesecu bi ta potrošnja pala za negdje oko pet-šest posto. Znači ne bi ona toliko pada koliko bi u studenom i prosincu porasla. To pokazuje da se ljudi racionalno ponašaju, jedan dio potrošnje koje bi napravili tijekom godine koncentriraju kroz poklone u prosincu.
Vi mislite da nema toliko iracionalne potrošnje premda nam se čini da se stvarno jako puno troši u prosincu?
Imate na par točaka kao što je advent. Recimo, Hrvatska u prosjeku ove godine će potrošiti 42 milijarde eura u čitavoj godini, a to je negdje tri milijarde eura. Ta potrošnja koja skoči u jednom trenutku za fritule i tako dalje, u ukupnoj potrošnji makroekonomski zapravo nije tako značajna. Mikroekonomski možda je za nekog, ali moramo gledati prema dohodovnim skupinama. Ova najniža dohodovna skupina sve što priredi za praznike, nema bacanja i sve će se iskoristiti u naredna dva do tri tjedna. Srednji sloj možda malo drugačije, a više dohodovne skupine bacaju dio hrane. To je zapravo racionalno ponašanje, s tim da ipak u vrijeme ljetnog odmora i ovih praznika ljudi su komotniji na potrošnji, ali ona se korigira zbog ograničenja koje su sami sebi napravili u narednim mjesecima.
Izgleda kao da je uvijek isto. U prosincu kupujemo poklone, borove, ukrase, janjetinu. Onda dođe siječanj pa se malo stegne kesa.
Dio toga što smo kupili u prosincu koristimo i u siječnju. A kupnju robe trajnije potrošnje ili povremene potrošnje, smo napravili u prosincu, a nećemo u drugom, trećem i četvrtom mjesecu.
Što kažete na ove inicijative da se potpuno odrekne potrošnje u siječnju. Je li moguće tako nešto i biste li to preporučili nekome?
Život je potrošnja. Imate potrebe koje će se trošiti, robe povremene potrošnje, to nećete vjerojatno kupovati u prvom mjesecu. No treba imati na umu da su u siječnju već krenula sniženja. I moj podatak da u prvom mjesecu padne potrošnja za šest-sedam posto ostaje pitanje koliko ona realno pada, jer cijene pada. Znači ista količina puta manja cijena ispadne da je manja potrošnja. A neki čekaju rasprodaje u siječnju i veljači. Inače se to može dosta precizno procijeniti, ali bi trebalo napraviti takvu analizu. Moja analiza polazi od makroekonomskih podataka, nije struktura potrošnje i dinamika. A otkako postoji fiskalizacija to se može precizno i po vrijednosti, količini i strukturi procijeniti. Možda nekom svom studentu dam za seminarski rad da napravi potrošnju.
Što biste vi savjetovali ljudima, kako da se ponašaju u siječnju? Trebaju li biti racionalniji?
Živim tu dosta dugo i družim se sa širom krugom ljudi i znanstvenika i neznanstvenika, naši su ljudi vrlo praktični. Moje tete, strine, bake, svi svi se racionalno ponašaju jer imaju iskustvo. Možda ova srednja generacija između 30 i 40 godina, kada dobiju veliku plaću malo iskoče iz okvira, ali se i oni vrlo brzo vrate. Inače, neracionalno ponašanje je kad se kupuju automobili, odjeća, skupe stvari, a to nema veze s praznicima i Božićem. Ovdje se prelazi granica, ali ona nije tako negativna i štetna.
Jednom ste rekli kiselite sami kupus, kupite veliku škrinju, sami popravite cipele. Stojite li i dalje pri tim savjetima?
To su nasumične potrebe, imate meso, mlijeko i kiselo zelje te je puno jeftinije ako se to radi na veliko, ako imate škrinju. Mi smo rastom standardna svakodnevno kupujemo ono što trošimo. Međutim, kad dođu krize, inflacija, ljudi se samo počnu tako ponašati. Ali imamo sad problem da u Hrvatskoj više nemate mogućnost to napraviti jer smo se previše industrijalizirali u potrošačkom smislu, a u proizvodnom smislu nažalost nisu.
Stalno se žalimo da su plaće premale, previsoke su cijene. A i dalje ispada po podacima da trošimo sve više i više?
Možete gledati i po štednji. Imamo skoro 40 milijardi štednje, ali kad pogledate kako je ona raspoređena, onda najveći dio nje ima najmanji broj ljudi. Tako da i najveći broj ljudi krpaju kraj s krajem i oni su najracionalniji. Čak više i nemamo srednji sloj, možemo reći da je 20-25 posto još uvijek ljudi u Hrvatskoj na granici siromaštva. Sljedećih 30 posto igraju se s minusom i plusom… Živimo u Europi, cijene su europske, ali plaće su skoro duplo veće nego kod nas. Ali kad gledamo Njemačku, Francusku, Skandinaviju, Irsku, tamo su plaće veće tri puta nego kod nas. Imamo percepciju i potrebu za potrošnjom, a plaće nam to ne omogućavaju. Da živimo u Aziji i Africi bile bi dobre. Prosječna plaća u Hrvatskoj za normalni život trebala biti oko 2000 eura.
