"Nitko se nije nadao da će to toliko dugo trajati, ponekad mislim da smo izgubljeni ili zaboravljeni", govori nam Vesna.
Prošle su tri zime, došli su i vjesnici proljeća, ali vrijeme u Adamovcu kao da je stalo. Gospođi Vesni u potresu je stradala kuća i od tada živi u kontejneru. Naslušala se obećanja, dobila rješenje o rušenju stare kuće i gradnji nove, nakon toga sve je stalo.
"Predali smo sve zahtjevee i čekamo rušenje. Čekamo i izgradnju. Valjda ćemo dočekati", govori nam Vesna Perinjak iz Adamovca.
Kako to da država u tri godine nije uspjela srušiti jednu trošnu kuću, nije jasno ni Rambu. Iako se Vesna već polako navikla na neljudske uvjete, život u priručnom kontejneru bez sanitarnog čvora sve joj teže pada.
"Zimi ga nemrete zagrijati. Zagrijete ga, al on se ohladi za čas. Mi smo dobili uredski kontejner koji nije predeviđen za to, znači on je predviđen za ured", govori Vesna u čemu živi.
Slična situacija i u središtu Zagreba. Višestambena zgrada u potresu je dobila žutu naljepnicu, od tada se čeka detaljan pregled statičara. U hrpi propisa, zakona pa izmjena zakona, izgubilo se vrijeme, govori nam predstavnica stanara kojoj je elaborata i papirologije preko glave.
"Godinu i pol čekali smo povrat sredstava kaja smo sami nakon potresa uložili. Sad godinu i nešto čekamo rješenje za konstrukcijsku obnovu. Niti da - niti ne, nikakvog odgovora. Ništa!", prepričava nam Vesna Stefanović, predstavnica suvlasnika zgrade u središtu Zagreba, o paklu birokracije i sporosti obnove.
Rezultati obnove nakon tri godine i četiri ministra graditeljstva poražavajući su. U Zagrebu je izgrađeno nula zamjenskih kuća! Srušeno je 73 od 409 obiteljskih kuća, a od 1951 zahtjeva za kostrukcijskom obnovom, svega 23 kuće i zgrade obnovljene su.
Puno premalo, priznaje to i resorni ministar Branko Bačić koji je danas obilazio radove na školama i fakultetima koji su jedini pozitivni primjer obnove.
"Najlošiji dio zagrebačkog potresa je činjenica da na zamjenskim kućama nismo položili ispit", danas priznaje Bačić.
Pa najavljuje graditeljsku renesansu do kraja godine. Ako ne ispuni obećanje, puno će europskog novca otići u vjetar.
I gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević danas o novcu: "Sada očekujemo do kraja lipnja da Grad Zagreb povuče 185 mil eura, to je 100 puta povećanje u odnosu na ono što nam je ostavila prethodna vlast."
Nije Hrvatska jedina zemlja koja se susrela s prirodnim katastrofama, ali čini se da će postati jedina koja je dobila novac za sanaciju, a da neće ga iskoristiti.
U ljeto 2021. češka Moravska stradala je u razornom tornadu, desetak sela je pogođeno, 1200 kuća uništeno. A 20 mjeseci kasnije, Moravska izgleda drugačije. Većina domova je obnovljena, a ono što treba naglasiti je to da Česima nije bio potreban posebni zakon.
Država je pojednostavila papirologiju, ljudi su kuće sami obnavljali, pomogli su i brojni volonteri.
Što to Česi znaju, a mi ne znamo, teško je objasniti. Donijeli smo lex specialis koji smo onda dvaput mijenjali i stvorili zbrku.
Mijenjali su se i ministri, jedino se nije mijenjala spora administracija. Sve to dovelo je do tako malo obnovljenih kuća i zgrada.
Jedna stvar Vladi s ipak mora priznati. U lošoj i sporoj obnovi nije bilo povlaštenih.
Propao je natječaj i za obnovu Banskih dvora i Sabora pa tri godine od potresa neće biti obnovljena ni zgrada u kojoj je zakon o obnovi i donesen.
Dok se čekaju konkretni potezi novog ministra, gospođa Vlatka ima za njega i kolege političare konkretan prijedlog ako ne ponovno pregaze obećanja.
"Nek se zamijene s nama svi koji smo u kontejnerima, neka uđu oni, neka ovdje žive naš život. A mi da probamo bar tjedan dana njihov", poručuje im Vlatka.
Možda bi nakon takvog eksperimenta obnova napokon i krenula. U ove tri godine u pravom smislu - nije. Nula zamjenskih kuća i jedan posto konstrukcijski obnovljenih zgrada - sramotan je rezultat.
