Iz godine u godinu sve nas je manje, demografska slika nam je katastrofa, moramo uvesti posebno ministarstvo, to je ključni problem društva, ljudi - izumiremo... Da, da - stalno to slušamo, pokazuju to i svi službeni podaci ali to i dalje prati isti paradoks. I sramota. Jer iako djece ima premalo ponovno je tu Lista djece za koju u vrtiću nema mjesta. I evo je opet - svake godine otprilike u ovo vrijeme svi mediji, pa i mi o tome izvještavamo, roditelji ne znaju kako organizirati život, svi se skupa zgražamo i onda dogodine - opet isto. Prema danas objavljenim podacima za Zagreb gotovo 2 tisuće djece nije primljeno u vrtić. U Splitu petsto. Iz oba grada uvjeravaju: do rujna ćemo gotovo svu djecu smjestiti, no to u pravilu nije tako. I što će roditelji neprimljene djece? Čekati jesen i nadati se, dati otkaz umjesto da im dijete ide u odgojno-obrazovnu ustanovu jer vrtić to jest, tražiti dadilju i na to dati cijelu plaću? Ili - uzeti mobitel i krenuti dobrim starim navadama koje sustavno urušavaju društvo: "oprosti, ali znaš li nekog, imaš li neku vezu za vrtić? Stvarno ne znam što ću, vezu moram pronaći." I eto nas opet u začaranom krugu dok čekamo još jedne, nove demografske mjere, koje samo što nisu.