Pola stoljeća prošlo je od prvog poziva mobitelom. Prvi poziv mobilnim telefonom obavio je inženjer i izumitelj Marty Kuper s ulica New Yorka.
Ta cigla bila je prilično teška, izgledalo je otprilike kao da uz uho prislonite litru mlijeka, a baterija mu je trajala niti pola sata. A otkad je stigao smartphone, ne ispuštamo ga iz ruku, otvorio nam se svijet novih mogućnosti s brojnim pozitivnim stranama, ali negativnih je sve više.
O mobitelima smo sve ovisniji, koristimo ga gotovo pet sati dnevno, odnosno na njemu provedemo trećinu budnog vremena. Sve to itekako utječe na naš društveni život, naše financije, fizičko i mentalno zdravlje. Imamo li uopće kontrolu nad sobom i kako ju preuzeti?
Spavate s njim, budite se s njim, u školi, na poslu, dok čekate tramvaj ili da vam prijateljica dođe na dogovor za kavu - s vama je na svakom koraku. Propuštate i onaj bus kojeg ste čekali dobrih pola sata, samo zato što ste ga zaboravili kod kuće. Da. To ste vi. I vas je zahvatila epidemija 21. stoljeća.
"Prvi mobitel sam dobila u sedmom osnovne. I grozno je što su svi ovisni o mobitelu, ali evo, čekam prijatelje i nemam što raditi pa malo tipkam", kaže Laura iz Trilja.
Na pitanje bi li mogla preživjeti jedan, dva dana bez mobitela Neda iz Zagreba odgovara: 'Ne'.
"To je sada nužnost. Koristim ga za kontakte, internet, svašta", dodaje.
Dora je objasnila da postoji metoda 'liječenja'.
"Ima ono ograničenje koje možete staviti na mobitelu pa to nekako pomaže", kazala je.
"Mislim da je to ozbiljnije nego što mislimo", rekao je Juan iz Madrida.
Dobro kaže Juan. Puno je ozbiljnije. Analitička kompanija App Annie u svom istraživanju otkriva da smo prošle godine čak 5 sati na dan piljili u ekran, što je 30 posto više nego 2019. Profesor koji se bavi ovom temom kaže da su mu učenici u osnovnim školama znali reći da su i po osam sati dnevno na mobitelu.
"Tu se javljaju dvije vrste poremećaja. Jedna koju nazivamo nomofobija, baš strah da nemamo stalno mobitel uz sebe ili da nećemo imati signala, to je isto strah, ili da će nam se baterija ugasiti. I druga je fomofobija zapravo strah od toga da ćemo nešto propustiti", rekao je Danijel Labaš, komunikolog na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
I zato smo pod pritiskom da budemo stalno dostupni. Da vidimo svaku objavu na Instagramu, da pročitamo i odgovorimo na svaku poruku tog trena kada čujemo zvuk.
Stručnjaci tvrde se kod ovisnosti o internetu i recimo o kokainu u mozgu događaju slični procesi, te da kod obje droge osjećamo jednaku razinu zadovoljstva.
"Pravilnije bi bilo reći da nam mozak propada. I biologijski, i socijalno propadamo. Prvi znaci su ovo što svi vidimo na cesti, u parkovima, na utakmicama, našoj svakodnevnici. Vidimo osobu koja je svugdje, gleda u ekran, ništa nije važno kao taj ekran, i to je ozbiljno stanje, to je već žuti alarm", istaknuo je Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče.
Za svoj novi dokumentarac o ovoj modernoj ovisnosti, eksperiment je napravio i RTL-ov voditelj Tomislav Jelinčić.
"U jednoj zagrebačkoj gimnaziji gdje smo došli do rezultata, gimnazijalci 3 razred, radili smo izazov od 32 sata su samo trebali biti bez mobitela. Mnogi nisu uspjeli niti nekoliko sati", objasnio je Jelinčić.
Jer brzo se navučemo na skrolanje. Glavni glumac Jelinčićevog filma njegov je 11-godišnji sin.
"Mislio sam da samo ja i moja djeca imamo problema s mobitelom. Onda u razgovoru sa svim svojim prijateljima nema onog tko mi nije rekao i potvrdio da i oni imaju problem sa zurenjem u mobitel od jutra do mraka", istaknuo je Jelinčić.
Razmislite večeras, koliko često ste umjesto spavanja, izabrali ekran. Da. Možda je vrijeme da se svi malo više isključujemo.
