Još 1960. Francuska je krenula s prvim nuklearnim testovima. Do jučer je malo tko vodio računa da vlada u Parizu jedina među članicama EU ima atomsku bombu.
No, onaj koji se prije dva tjedna u Ovalnom uredu smijao Trumpovim šalama, u sinoćnjem obraćanju naciji govori da svijet ulazi u novu eru i Europi umjesto američkog nudi francuski nuklearni kišobran. "Odlučio sam otvoriti stratešku raspravu naših saveznika na europskom kontinentu o zaštiti našim nuklearnim odvraćanjem", izjavio je predsjednik Francuske Emmanuel Macron.
Putin je na to odgovorio da su neki očito zaboravili što se dogodilo Napoleonu. Poruka iz Pariza očito je odjeknula, ali i potvrdila da se na Ameriku s Trumpom na čelu više ne računa. "Budući da je Amerika odustala od toga da bude jamac europske sigurnosti, Francuska kao jedina nuklearna sila unutar Europske unije može ponuditi tu uslugu. Ono o čemu predsjednik Macron nije govorio je cijena te usluge", ističe Božo Kovačević, bivši hrvatski ambasador u Rusiji i vanjskopolitički analitičar.
"ReArm Europe", plan ponovnog naoružavanja Europe ima cijenu od 800 milijardi eura i jedna je od glavnih tema izvanrednog samita u Bruxellesu, gdje su se lideri natjecali tko će srdačnije pozdraviti kolegu iz Ukrajine. "Divno je što nismo sami. Osjećamo to i znamo. Hvala vam puno na svemu", rekao je pred kamerama Volodimir Zelenski.
Obrambena kultura i filozofija
Ali kako će Europa i Ukrajina dalje bez Amerike svima je zapravo nepoznanica. "Europa mijenja svoju politiku kakvu je vodila 80 godina ili se prestaje oslanjati na onoga na koga se oslanjala 80 godina. I to, vjerujem, čak ni 800 milijardi eura ne može tako lako ispraviti, niti riješiti. Riječ je o obrambenoj kulturi i filozofiji", naglašava Tvrtko Jakovina.
A filozofija SAD-a više nije saveznička, već se Trumpova administracija više brine kako prisvojiti Panamski kanal ili Grenland. "Stvarno nam treba za međunarodnu svjetsku sigurnost. I mislim da ćemo ga dobiti. Na ovaj ili onaj način, dobit ćemo ga", rekao je Trump u govoru pred Kongresom.
Tu je onda i Kina. Trumpov ministar obrane na kinesku spremnost za bilo koju vrstu rata s Amerikom odgovara da su i oni spremni za rat. U Pekingu danas spuštaju tenzije. "Bilo da se radi o 'carinskom ratu', 'trgovinskom ratu', 'hladnom ratu' ili 'vrućem ratu', nijedan rat se ne bi trebao voditi, niti ga može dobiti bilo koja strana", izjavio je Lin Jian, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova.
A pazite ovo - dok se na svekineskom narodnom kongresu odlučuje o još većoj vojnoj potrošnji, kineski izaslanik za EU opisuje američku politiku prema Europi kao užasavajuću i poručuje da se bez Europe ne može pregovarati o miru u Ukrajini. "Nitko nikome ne vjeruje, i svi, da bi pojačali vlastitu sigurnost, postaju veća prijetnja onima drugima. I baš zbog toga je potrebno intenzivirati diplomatske kontakte", kaže Božo Kovačević.
Europski Sky Shield branit će Kijev od ruskih napada
Nove filozofije trebala bi podrazumijevati velika ulaganja u vojnu industriju - u Njemačkoj su, recimo, proizvođači oružja već počeli koristiti kapacitete posrnule autoindustrije za proizvodnju oružja i municije. Spominje se i Sky Shield, plan da 120 europskih borbenih aviona osiguravaju nebo od ruskih napada na Kijev i zapadnu Ukrajinu. Navodno je 20 zemalja spremno postati dijelom "koalicije voljnih" i preuzeti nove obaveze za podršku Ukrajini, ne nužno vojnicima. "Prisutnost tih trupa na ukrajinskom teritoriju tretirat ćemo na isti način kao potencijalnu prisutnost NATO-a u Ukrajini", komentar je Sergej Lavrova, ruskog ministra vanjskih poslova.
Koliko će žestok biti odgovor Europe ovisi naravno o jedinstvu na Starom kontinentu. "O tome Europa treba razgovarati kada govori o svom većem ujedinjavanju - je li cijela Europa spremna stati kao jedan na svaki napad na europski teritorij, ili zaključiti da Portugal s napadom na Estoniju ne mora imati nikakve veze", kaže Jakovina.
Za razliku od Trumpa, zasad nitko iz Europe ne razgovara s Vladimirom Putinom. I zato nema odgovora na ključno pitanje. "Je li Rusija sposobna i voljna, danas više nego upola manja od vremena Sovjetskog saveza, osvojiti cijelu Europu i što time dobiva, i može li zadržati takvu osvojenu Europu. To je glavno pitanje i iz njega treba gledati i na europske planove o naoružavanju", zaključuje Jakovina.
A povijest nas uči da, kada masovna naoružavanja krenu, do rata lakše i dođe.
