Kroz godine smo svi naučili koja je vrijednost 10 ili 20 kuna, koliko nam kuna treba za kavu i što možemo kupiti za popularnog medu.
Prva kina bila je samo samo novčić s likom kune pronađen nedaleko od Zagreba, u Loboru.
"To je srebrni denar, takozvani slavonski denar koji se kovao u 13 i 14 stoljeću. To je bila recimo kovanica srednje vrijednosti, s nekoliko tih kovanica ste mogli preživjeti dan, u nekoj krčmi platiti račun, neku opremu i slično", govori nam Tomislav Bilić, voditelj numizmatičkog odjela Arheološkog muzeja u Zagrebu.
Kuninim krznom plaćao se danak u 11. stoljeću na prostorima koje su naselili Slaveni. Stotinama godina kasnije kovanica od 5 kuna pojavljuje se u ustaškom pokretu.
"Kuna je tu izvučena iz dosta oskudnih povijesnih izvora kao jedan od glavnih kandidata za naziv valute i upravo su tako ustaški pokreti i kasnije NDH odabrali kunu. 90-ih se to ponovilo, ta kombinacija", ističe Bilić.
Upravo zbog NDH-a bilo je puno glasnih protivnika odluke bivšeg predsjednika Franje Tuđmana prije nego li je Sabor kunu konačno izglasao. I to se dogodilo. Naslovi svih novina 31.5.1994. govorili su samo o jednom - hrvatskoj kuni u hrvatskom džepu. A u novinama kao i danas - gužve pred bankama a prve kune simbolično u rukama predsjednika. On je kupio bombonjeru, knjigu i platio kavu.
Damir Broniz, stručni suradnik u NSK navodi: "Čitaju kako građani tako i studenti i profesori, istražuju taj period 1994. kad je kuna uvedena i poslije do sada ovog trenutka kad se prelazi na euro".
A imaju što i istražiti. Prije kune službena je valuta RH bila kruna, a plaćalo se privremenim novcem.
"Proveden je natječaj za krunu i izabrane su novčanice koje su trebale biti tiskane kao hrvatska kruna, na kraju se promijenilo jedno slovo i one su tiskane kao hrvatska kuna", kaže Bilić.
Ni tada natječaji nisu bili najtransparentniji pa je za kovanice proveden dok još nitko nije znao da se neće zvati krune.
Kako su iskovane i isprintane prve kune, tako su u opticaju bile i danas osim kovanice od 5 kuna koja je drugačija.
"Tu dominiraju različite legure željeza aluminija bakra nikla cinka magnezija, a naše novčanice su izrađene 100 posto od pamuka", kaže Tihomir Mavriček, izvršni direktor Sektora za gotov novac HNB-a. To, dodaje, znači da ih možemo prati i sušiti.
HNB ih sada mora uništiti, ostavit će tek po vrećicu svake za muzej. U ovom trenutku je u opticaju 1 milijarda i 100 milijuna komada kovanica kune koje očekuju da će građani vratiti. To je otprilike tona koliko i 124 zagrebačka tramvaja na hrpi.
Isto tako, u novčanicima i na računima stoji oko 320 milijuna komada novčanica kune, uz one iz strateške i logističke pričuve broj se penje na 500 milijuna komada. Kad bi ih posložili jednu na drugu, formirale bi stup od 50 kilometara koji bi bio visok kao 6 Mount Everesta zajedno.
Kovanice će na prodaju kao sekundarna sirovina, a od izgaranja uništenih novčanica neke zemlje stvaraju tekući plin odnosno toplinu, neke ih koriste u javnim građevinskim radovima za ceste, mostove, tunele..
"Mi ćemo ih zbrinuti na ekološki način da se mogu kasnije recikliranjem koristiti u proizvodnji novina, časopisa i slične građe", objašnjava Mavriček.
Štoviše, priča se da su novčanice kune kvalitetnije od eura, a i sami smo testirali prije nešto više od godine dana novčanice u laboratoriju i ispalo je da se manje bakterija zadržava na kunama nego na eurima. Doduše, to je i dalje više nego što ih ima - zahodska školjka.
Odavno ne plaćamo usluge kuninim krznom, od sutra ih nećemo plaćati više ni kunom, ali ta životinja ostaje u novčanicima, pa makar samo kao simbol - na euru.
