Zima na otoku znači prazne plaže i uličice, ali kupača ipak ima iako je i u moru i u zraku samo deset stupnjeva. Soboslikar Ante Dorkin svakodnevno kombinira posao, trening i kupanje.
"Otok ipak ima svoje čari. Lipo je otići do grada malo, ali otok je otok", istaknuo je Dorkin.
Ugljan slovi za otok na kojemu nije teško živjeti čak ni mladima. Tako Marko Sorić živi na otoku, a svakoga dana putuje u srednju školu u Zadru. Rekao je da mu nije veliki problem jer na rasporedu ima dosta brodova.
Biciklističke staze pune su i zimi. Ante Babin iz Biciklističkog kluba Macaklin Zadar kazao je da im je od grada do otoka potrebno svega 20 minuta.
"Imamo tu brdo, malu šumicu, uređujemo staze i prvenstveno zato dolazimo", dodao je Babin.
Direktor turističke zajednice Preko, Ivan Košta, rekao je da se takve manifestacije zasigurno više događaju u periodu izvan sezone.
Obitelj Leonine Gray porijeklom je s Ugljana, ali je ona odrasla u Zagrebu. Na otok je došla sa suprugom Škotom i dvoje djece.
"Živjeli smo prije u Zagrebu, a onda nam je postalo previše svega, previše čekanja na tramvaj. Jednostavno, ubrzan je život i nekako nam se činilo da nigdje ne uspijevamo doći", ispričala je Gray dodavši da su odlučili uložiti u kuću umjesto da plaćaju najam.
Irena Rančić također je rođena Zagrepčanka otočnih korijena. Majka je dvoje djece i slikarica koja je otvorila svoju galeriju i predaje crtanje u mjesnom Pučkom učilištu.
Pitaju me često kakav mi je život zimi, a meni je to isto kao što mi je bilo u Zagrebu. Dođeš s posla, doma si, a ovdje bar imaš prirodu, more , prekrasan pogled, odeš u šumu gore. Nekako je ljepše i za djecu". Njezina kćer Leni Rančić bavi se suvremenim plesom, a otkrila je da bi se vratila na Ugljan čak i kada bi otišla negdje drugdje.
Desetogodišnja Leni pronašla je savršenu formulu za opstanak Ugljana i u budućnosti.