Na današnji dan prije četiri godine Zagreb je pogodio snažan potres magnitude 5,5. Odnio je jedan mladi život i glavni grad ostavio u ruševinama.
U glavnom gradu izgrađeno je 12 zamjenskih obiteljskih kuća. U novu kuću uskoro bi trebala useliti Zagrepčanka Barica Nemec s kojom smo razgovarali.
Kako se osjećate? Jeste li tužni ili sretni?
"I tužna sam i sretna jer je gotovo. Organizatori su bili dobri. Sve je išlo kako je trebalo. Pitali su me jesam li zadovoljna. Kvalitetno su radili, sve je bilo u redu. Malo je bilo kasno, ali glavno je da je kuća tu. Opet sam na svojem."
Kako je bilo čekati obnovu?
"Što da vam kažem? Nije bilo baš jednostavno. Negdje si drugdje, nisi više na svojem. Kad su obećali da bude, kad sam vidjela da su zakopali temelj, već je bilo puno lakše. Pola organizma bilo je lakše."
Gdje se bile protekle četiri godine. Je li bilo teško gledati kako se gradi kuća?
"Dolazila sam svaki dan svejedno. Imamo vrt pa smo morali održavati."
Što vam je najteže palo?
"Najteže mi je bilo kad nisi na svojem, kad su rušili. Mislila sam da će mi otkazati srce, ali sve je dobro prošlo."
Čemu se najviše radujete dok čekate useljenje i što ćete prvo napraviti?
"Ni sama ne znam. Najprije polako namjestiti, sjesti pa pogledati sve uokolo. Stvarno da si u svojem i da je napravljeno. Svim organizatorima mnogo hvala."
