Kako zaustaviti val nasilja na sportskim terenima i stadionima, razgovaramo sa stručnjakom za sportska pitanja Marinom Galićem.
Svako malo neki novi incident, bilo na stadionu, bilo oko njega. Konkretno, po vama, tko je odgovoran za ovaj posljednji na Poljudu?
"On je izazvan od strane navijača koji imaju najveću odgovornost. Ovog puta stvarno nisu imali nikakvog razloga da krenu u takav nekakav pohod. Suđenje je bilo odlično, zadnja dva kola. Klub je u njihovim rukama. Mamića više nema. Odnosi s Dinamom su najbolji u zadnjih 15 godina. Prema tome, ovo je jedan incident koji nije se trebao dogoditi. Ali sva odgovornost leži na organizatorima i policiji. Nikada navijači ne smiju ući na teren, odnosno na igralište".
Za sigurnost i sami kažete, odgovorna je policija. Tu je i Hrvatski nogometni savez. Treba li njihova suradnja biti bolja? Treba li popravljati?
"Suradnja postoji, samo ovdje je stvar procjene policije. Znači, nije taj HNS taj koji procjenjuje rizik. U ovom slučaju očito je policija krivo procijenila rizik, odnosno smatrala je kako je utakmica većeg rizika bila nekoliko dana prije, koja je prošla relativno mirno. Onda su vjerojatno malo se opustili, odnosno malo preslabo shvatili ozbiljnost, odnosno potencijalne nerede na toj utakmici, i onda vidimo šta se dogodilo. Sad gledajte, imate sad u tijeku upravo utakmicu s Rijekom, za sada nema niti jednog incidenta".
Policija nikad ne smije podcijeniti bilo kakav sličan sraz.
"Apsolutno ne smije podcijeniti. Međutim, represija nije jedino rješenje. Ne smijete ove scene više dopustiti, ali represija je samo jedan dio potencijalnog rješenja".
Onda se postavlja pitanje i kazni. Često se govori o tome jesu li možda preblage kazne. Mislite li da bi nešto oštrije strože kazne imale bolji efekt?
"Pa ja ću reći da je to u principu kao kad imate prometne kazne, ako se one dignu u početku imate neki efekt, međutim, kasnije se živite s njima i onda u principu opet idete opet po starom. To je tipičan primjer prometa. Kazne nisu ni tako male. Ako gledate taj zakon, on nije uopće loš, tih 43 članka, samo ih treba poštovati dobro".
Dakle i prevencija, prije svega.
"Prevencija treba raditi dugoročno. Ne postoje instinkti i instant rješenje. Za tako nešto treba osmisliti plan. Vidio sam da je neka edukacija baš bila jučer HNS imao s policijom. Takvih edukacija treba jako, jako puno da bi se zapravo buduće generacije naučile kako se ponašati na stadionu, da ih ne odgajaju sadašnje tribine".
Često se propitkuje reakcija policije, pa sada i večeras mi ovdje i u ovom slučaju, ali sjećamo se i slučaja na autocesti i odmorišta Desinec. Tada je prvi i jedini put policija pucala. Je li to bila opravdana reakcija ili pretjerano korištenje sile?
"Vjerojatno se tada policija osjećala ugroženom i bilo je premalo policajaca u odnosu na broj navijača i u jednom trenu su u toj situaciji morali intervenirati. Ovo je ipak bilo znatno više policije, nisu se vjerojatno osjetili ugroženi i zato nije došlo do pucnjave".
Zapostavljanja nasilja na sportskim terenima nije samo hrvatski problem, tim se više ili manje uspješno bore i sve ostale zemlje svijeta. Imate li neku zemlju od koje bismo mogli uzeti kao dobar primjer?
"Uvijek se spominje, naravno, Engleska. To je uvijek kao neki primjer. Međutim, tamo je javnost prvenstveno pritiskala Margaret Thatcher, tada da nešto napravi. U prvoj fazi bila je snažna represija, a u drugoj fazi jednostavno došlo do promjene socijalnih statusa navijača. Vi danas ne možete doći na tribinu. Godišnja karta košta između 800 do 3000 funti. Prema tome, samim time se struktura navijača znatno promijenila i danas je to vjerojatno primjer kad vidite da su igrači i navijači su praktično na jedan metar jedan od drugoga bez ikakve zaštite.
Dakle, nije samo do vlasti, nego i do cjelokupnog društva.