Hrvatska je u finalu Svjetskog rukometnog prvenstva! U spektakularnoj utakmici u zagrebačkoj Areni - pali su Francuzi! I sada nam se smiješi u nedjelju u Oslu smiješi drugo zlato. Razgovarali smo s hrvatskim reprezentativcem Tinom Lučinom
Velika pobjeda u Areni Zagreb. Jesu li se malo slegli prvi dojmovi?
Nisu se još slegli do kraja. Još nismo svjesni do kraja što smo napravili, koliko veliku stvar smo napravili. Mislim da će trebati proći još malo vremena da do kraja budemo svjesni, ali stvarno smo sretni i ponosni. Dobivamo puno poruka podrške i to nam stvarno jako puno znači. Htio bih se stvarno zahvaliti svim ljudima koji su došli bili u Arenu i koji su nas ispred hotela ispratili i dočekali nakon utakmice. To nam je bio nam veliki vjetar u leđa, to nam je pomoglo i bio naš sedmi igrač u pobjedi.
Na prijašnjim prvenstvima reprezentacija je niz puta gubila, pa se nikako nije mogla vratiti u igru. Ovdje u nekoliko utakmica svaki put ste se dizali i vraćali jači. Što je po vama neka glavna karakteristika koja krasi ovu generaciju?
Pa ja mislim da zajedništvo i jedan timski duh i borba. To je ono što nam je donijelo jako puno na ovom turniru i zbog čega smo došli do finala. Mislim da navijači koji su stvarno bili nevjerojatni na cijelom turniru u zagrebačkoj Areni, da su nam velikim dijelom pomogli svaki put kad bi bili u rezultatskom minusu, da su nas gurali naprijed.
U nedjelju je veliko finale. Protivnika još uvijek čekamo. Nakon dugih 16 godina hrvatska rukometna reprezentacija igra finale Svjetskog prvenstva. Medalju imamo, ne znamo još kakvog je sjaja. Kakav je to osjećaj?
Prekrasan osjećaj, ponosni smo svi sretni. Mislim da stvarno velika stvar za sve nas. Pogotovo mi kojima je to prvo polufinale, prvo finale. Sad prva medalja. Mislim da stvarno velika stvar.
Očekuje vas i doček u Zagrebu.
Čuli smo da se sprema nešto stvarno lijepo. Jedva čekamo, ali prvo finale.
Divno je zapravo i sa suigračke strane svjedočiti ovom malom djeliću sportske povijesti. Igor Karačić i Domagoj Duvnjak oprostili su se od rukometnog dresa upravo pred hrvatskom publikom.
Mi mlađi smo počašćeni da smo imali priliku dijeliti s njima teren i svlačionicu i biti biti dio te zadnje utakmice u Areni. Bilo je suza, stvarno emotivno, tako da sam stvarno sam presretan.
