Putničke agencije predlažu da se termini ekskurzija pomaknu. Neke škole biraju bliže destinacije i kraće odlaske. Više o svemu razgovara reporterka RTL-a Zorana Čičak Kulić sa Suzanom Hitrec, predsjednicom Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja.
Imate li neke prijedloge kako da putovanja postanu pristupačnija? Vidimo cijene iz godine u godinu rastu?
"Naši su prijedlozi uvijek takvi da sugeriramo da učenici putuju bliže, da putuju Hrvatskom koju malo poznaju i da putuju kraće, ali, međutim, skupa su putovanja, ali isto tako i mnogi učenici odustaju zbog nekih drugih razloga, pa povuku sve prijatelje i prijateljice i onda ne ide cijeli razred".
Kakva je zapravo praksa u drugim državama? Postoje li tamo neke subvencije?
"Pa u nekim zemljama da, ali uglavnom se odnose na obavezno obrazovanje, a srednja škola kod nas nije obvezna. Ali, ono što možemo istaknuti je praksa iz Slovenije, gdje nema maturalnih putovanja kao u Hrvatskoj, već se putuje samo vezano uz projekt ili uz neku posjetu, muzejima, izložbama i slično".
Kako to sada funkcionira u vašoj školi, gdje ove godine putuju vaši učenici? Kakve su cijene?
"Ove godine prvi razredi putuju na jednodnevni izlet u Hrvatsku u Dalmaciju, a drugi i četvrti razredi su putovali na dvodnevni izlet u sjevernu Italiju. Za dvodnevni izlet u Italiju je 215 eura, a maturalno putovanje, odnosno putovanje trećih razreda će biti putovanje u Španjolsku. Ne idu svi razredi, upravo iz razloga koje sam rekla. Dakle, cijene su uvijek i školama, odnosno roditeljima velike. Agencije kažu da je to minimalno što se može dati".
Rekli ste, vi ste imali prijedlog da se putuje u Hrvatsku kako je to zaživilo?
"Pa nažalost, jako loše, odnosno gotovo nikako zato jer su učenici bili nezainteresirani pa su rekli ako moraju putovati u Hrvatsku da neće putovati nigdje".
A cijene, odustaje li se zbog cijena, da li manje učenika putuje jer su cijene velike?
"Ono što se događa na roditeljskim sastancima jest da roditelji ne priznaju da nemaju novaca i da zbog toga odustaju. Odustaju sigurno da jednim dijelom i zbog cijene, a jednim dijelom, eto, imaju i neke druge prioritete. Njihova djeca i onda i njihovi prijatelji odustanu od putovanja.
Koliko je teško organizirati neko učeničko putovanje, bilo da je riječ o ekskurziji, bilo da je riječ o jednodnevnom izletu s obzirom na odgovornost koju imaju nastavnici koji putuju s djecom?
"Pa formalno treba provesti cijelu proceduru i to nije toliko teško. Ono što je najteže ustvari je odgovornost razrednika i nastavnika pratitelja koji su u stvari odgovorni za sve što se događa na putu i tijekom boravka na tom putovanju. Ne mogu imati kontrolu baš 24 sata nad ponašanjem učenika, tako da je to jedan od najtežih i najodgovornijih poslova u školi".