Pred nama je povratak učenika u škole prema novim sigurnosnim pravilima. Od utorka i početka drugog polugodišta, sve osnovne i srednje u Hrvatskoj bit će pod ključem. Zaključana vrata, najava roditelja pri dolasku - samo su neke novosti koje čekaju sve osnovne i srednje škole u Hrvatskoj. Je li Dalmacija spremna za nova pravila pitali smo Davora Bučevića, ravnatelja OŠ Bol u Splitu.
Vi ste danas sa predstavnicima Grada Splita održali jedan sastanak upravo na ovu temu. Kakvi su zaključci?
Na sastanku je bio gradonačelnik Splita, predstavnici policije i ravnatelji splitskih osnovnih škola. Analizirali smo malo situacije po školama i nekako možemo reći da je situacija zadovoljavajuća u odnosu na ono što se sada predviđa i što je sada predviđeno i obavezno da se napravi. Grad Split kao naš osnivač je rekao da možemo se slobodno upustiti u opremanje po ovim protokolima i da će oni to, naravno, isfinancirati. Da, mi smo već davno prije dvadesetak godina napravili ovakva vrata, ne misleći uopće da će priča otići u ovome smjeru. Također, i portu smo stavili, iako, naravno, portir ne postoji i ono što je zapravo sada problem koji je istaknut na ovom sastanku je taj da zapravo da pomoćno osoblje, a to su naše spremačice ili meštri zapravo imaju ulogu portira.
To je ta razlika između Zagreba gdje inzistiraju na postavljanju zaštitara na ulazu. Split, čini se, ipak ne ide tim smjerom?
Ja bih inače volio da se ta osoba ne zove zaštitar, jer kad mi kažu da je netko zaštitar na vratima, onda je to malo drukčije zvuči. Iako, naravno, ti zaštitari postoje u svim ustanovama i u robnim centrima, ako hoćete u svakoj trgovini. Da tu osobu ne nazivamo zaštitarom. Mi smo se ipak nekako doveli da bi to trebao biti portir koji može biti i neka bude i educiran kao i svaki zaštitar. Može to biti zaštitar po svom habitusu, ali ne da prevlada naziv zaštitara, nego naziv portira. To bi bio dobar dobar izraz.
Mislite da će i djeci biti jednostavnije ako to budu domari, a ne zaštitari sa oružjem. Možda treba voditi računa i o tom segmentu?
Ma apsolutno. Ti pištolji, ako i budu, ne trebaju se vidjeti uopće. Duboko vjerujem da djeca u utorak kad dođu u školu, ne bi trebala osjetiti nikakvu razliku u nekakvim ulascima i izlascima iz škole i protokolima u smislu da se nešto događa. Djeca moraju radosno i dalje dolaziti u školu. Oni stvarno vole doći u školu i biti u školi. Ja to znam jer me stalno pitaju kad će prespavati u školi.
Kako će priča funkcionirati s roditeljima? Taj protokol vezan uz roditelje.
Protokol je jako dobar što se tiče roditelja. Nažalost, mi smo imali situaciju, ne samo mi, nego i sve druge škole da roditelji dosta slobodno ulaze u školu, traže nekog učitelja, traže ovog ili onog. Nisu bili, ajmo reći, ni zaustavljati u tom kontekstu. Sada ipak oni neće moći ući. Dogovoreno je da se preko sustava e-Dnevnika zapravo i naručuju kod nastavnika s kojim žele razgovarati. Svatko tko dođe u školu zbog nečega bit će ovdje primljen na porti i dalje biti usmjeren tako da neće biti više tog šetanja po školi, što je stvarno izazivalo nekad problem. Ali nekad ljudi dođu i u nekom afektu čuju od djeteta da se nešto dogodilo i dijete prepričava na svoj način. I onda imamo i suza poslije u mojoj kancelariji od izjašnjavanja roditelja, jer, eto, podlegli su malo djetetu svome i izvinjavaju se. Naravno, vide da učitelji ogroman trud rade, naravno s njihovom djecom.
