Za dvije godine u cijeloj Europi na snazi će biti zakon koji će zabraniti programirano kvarenje uređaja. Iako je ovo veliki korak u zaštiti potrošača, mnoge brine što će biti kad se uređaj pokvari i koliko brzo on može biti popravljen.
Otkako je Zagrepčanka Danijela Montel kupila novu perilicu rublja, više je štete nego koristi. A nije bila ni jeftina, platila ju je gotovo 1000 eura. "Prvo je iskočio osigurač jer neke instalacije u perilici nisu bile ispravne pa su to popravili. Onda je počela curiti, pa lupati što znači da tri mjeseca non-stop imamo servise i popravke, a ja nemam perilicu", prepričala je Danijela.
Govori da je perilica u prvom navratu stajala zatvorena s mokrim rubljem unutra deset dana. Iako su servisere zvali svaki drugi dan, trebalo im je deset dana da dođu.
"Kad je serviser došao, doslovno mi nije vjerovao da je curila voda iz perilice dok mu nisam pokazala video. Mislio je da lažem i muljam", dodaje.
Da ovakvih situacija bude što manje donesen je novi Zakon koji će štititi potrošače na razini cijele Europe. Njime se brani programirano kvarenje uređaja. Serviseri smatraju da je tu puno otvorenih pitanja.
"To je u magli i široki je pojam. Vi to ne možete nikome dokazati. Tamo može biti napisao sve i svašta, da se pokvari nakon 50 tisuća radnih sati, 20 tisuća radnih sati. Tko će to vještačiti i tko će to kome dokazivati? Ja vjerujem da je to nemoguće i da se s tim nitko neće baviti", objašnjava nam serviser i pročelnik sekcije RTV mehaničara pri HOK-u Zoran Stašević.
Sve bi trebala kontrolirati inspekcija. Uspiju li dokazati da se radi o programiranom kvaru, proizvođači prijeti novčana kazna od minimalno četiri posto godišnjeg profita. Iako je ovo veliki korak u zaštiti potrošača, iz udruga upozoravaju da se ovim neće dobiti mnogo. Problem već godinu dana radi Zakon o obveznim odnosima.
"Nema obaveze davanja zamjenskog uređaja. Imali smo velikih problema s hladnjacima. Temperatura 40, hladnjak se pokvari i sad ide na popravak u 'razumnom roku', i što da za to vrijeme potrošač radi nego da kupi novi hladnjak, i onda ovaj hladnjak na servisu postane otpad što je ova izmjena Zakona trebala spriječiti", napominje predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević.
A upravo termin "razumni rok" često je ono oko čega se lome koplja.
"Nekome je to dva dana, nekome dva sata, nekad je bio 45 dana, a nekad servis ne može zbog nedostatka dijelova to napraviti u 60 dana. Bilo bi idealno kada bi se to opet definiralo da bude 45 dana", ističe serviser.
I popravak bi s novim zakonom trebao biti jednostavniji, a sljedeće dvije godine za proizvođače vrijeme su prilagodbe.
